Otprilike krajem trećega tjedna trajanja Operacije Fall Weiss, poljski otpor je bio slomljen ili na rubu toga da bude dokrajčen. Glavni grad je ostao neokupiran samo zato jer su Nijemci željeli uništiti Varšavu prije nego što su planirali zauzeti njene ruševine. Okončanjem bitke na Bzuri 21. rujna 1939. njemačke postrojbe u potpunosti su stavile u okruženje Varšavu.
U okruženju Varšave sudjelovalo je 13 divizija Wehrmachta, odnosno trećina ukupno angažiranih divizija u pohodu na Poljsku. Von Rundstendtova Vojna skupina Jug zatvorila je sve južne i zapadne prilaze gradu. Za konačni napad na grad izvršena je koncentracija 1000 topova. Prvi napad na obranu grada započeo je 23. rujna i završio je bez proboja crta poljskih branitelja. Sljedeći napad započeo je 25. rujna s višesatnom topničkom pripremom uz stalne nalete bombardera kojih je toga dana bilo angažirano 1200 (u povijesti Varšave taj dan upisan je kao 'Crni ponedjeljak'). Sat za satom i dan za danom nemilosrdno bombardiranje se nastavljalo.
Dvije medalje rata
Toga nesretnog ponedjeljka 25. rujna, medicinska sestra Jadwiga Sosnkowska, opisala je scene u njenoj bolnici izvan Varšave:
'Procesija ranjenih iz grada bila je beskrajni marš smrti. Nestalo je svjetla, i svi od nas, liječnici i sestre morali su se kretati sa svjetiljkama u rukama. Kako su operacijske dvorane i ambulanta bile uništene, rad je nastavljen u sobama za predavanje i na običnim stolovima, a radi nedostatka vode instrumenti nisu mogli biti sterilizirani pa su morali biti čišćeni alkoholom... Ljudski ostaci postavljeni su na stol, a kirurzi su uzaludno pokušali spasiti živote koji su im prolazili kroz ruke... Tragedija je slijedila tragediju. U jednom trenutku žrtva je bila djevojčica od 16 godina. Imala je prekrasnu bujnu kosu boje zlata, njeno lice bilo joj je delikatno kao cvijet, a njene predivne tamnoplave oči su bile pune suza. Obje noge sve do koljena bile su krvava masa u kojoj je bilo nemoguće razlučiti kost od mesa, obje su morale biti amputirane iznad koljena. Prije nego što je kirurg započeo nagnula sam se nad ovim nevinim djetetom kako bih poljubila blijede obrve, i položila moju bespomoćnu ruku na njeno zlatno čelo. Preminula je tiho tijekom jutra, poput cvijeta otkinutog od nemilosrdne ruke.'
S druge strane, njemački vojni zapovjednici bili su presretni zato jer je rat izbio. General Erich von Manstein koji se smatra za jednog od najboljih njemačkih generala u Drugom svjetskom ratu na početku poljske kampanje napisao je: 'To je velika Führerova odluka u pogledu držanja zapadnih sila sve do sad. Njegova ponuda da riješi poljsko pitanje bila je tako ljubazna da su Engleska i Francuska - da su stvarno željele mir - trebale pogurati Poljsku da je prihvati.' Nakon što je započela Operacija Fall Weiss, Manstein je posjetio postrojbu kojom je donedavno osobno zapovijedao: 'Bilo je dirljivo vidjeti osoblje tako oduševljeno kad sam se odjednom pojavio... Cranz (njegov nasljednik) rekao mi je da je bio užitak zapovijedati tako dobro uvježbanom divizijom u ratu.'
Razaranje i okupacija Varšave
Kao kontrast spokoju i sreći generala bila je surova stvarnost ljudskih tragedija koje su se svakodnevno događale. Manstein je potpisao zapovijed da njemačke postrojbe opkole Varšavu i pucaju na bilo koje izbjeglice koje bi pokušale izići iz grada. Smatralo se jednostavnijim forsirati brzi ishod kampanje i izbjeći bitke na ulicama ako stanovnici nisu bili u stanju izbjeći bombardiranje prijestolnice. Pokazalo se da su zapovjednici Wehrmachta već na početku rata moralno bankrotirali, a taj nedostatak morala bit će nazočan do kraja rata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
