Godina je 1965., dan 25. srpnja, nalazimo se negdje ravno po sredini transformativnih 60-ih, desetljeća kada će mnogima glazba značiti više no ikad prije (i ikad kasnije) u povijesti. Uz prodor novog zvuka koji je opčinio mase, glazba je ubrzo postala i važan element političkog izražaja cijele jedne generacije u SAD-u (i šire). Među brojnim novim mladim glazbenicima do te 1965. posebno se istaknulo jedno ime - dok su drugi nizali popularne melodije nastojeći stvoriti "lako slušljive hitove", jedan od njih svojom pojavom i svojim stihovima poprilično je odudarao, bio je to mladi Bob Dylan (rođen 1941. godine).
Njegova glazba i često politički angažirani stihovi doveli su do novog vala američke folk glazbe. Taj pristup brzo mu je donio brojne poklonike diljem zemlje, a nakon četiri godine karijere već je slovio kao jedan od najpopularnijih i najvažnijih američkih glazbenika.
No, navika je intenzivna stvar, a Dylanova publika - koja je odrastala na pjesmama poput "The Times They Are a-Changin'" (mnogi je smatraju "himnom" društvene i političke transformacije u SAD-u 60-ih godina) i "Blowin' in the Wind" (prosvjedna pjesma o ratu, miru, slobodi...) - točno je znalo što za njih predstavlja Bob Dylan. On, s gitarom i usnom harmonikom, uz prepoznatljiv zvuk. I bilo je bitno kakva je to gitara u Dylanovom naručju - akustična, dakako.
Nema sumnje da je zvuk električne gitare stvorio pravu revoluciju u glazbi. Tog proljeća (5. lipnja 1965. godine), The Rolling Stones objavit će kultnu "(I Can't Get No) Satisfaction", pjesmu koja će do dan danas postati sinonim za električnu gitaru. I bezbroj mladih uživalo je u tim početnim taktovima Richardsovog riffa, ali dio publike bio je vjeran novom valu folka kojeg je predvodio Bob Dylan. Nije da u isto vrijeme nisu uživali i u sve većem broju "električara" koji su dominirali glazbenom scenom, ali Dylan je "morao ostati Dylan", za mnoge je to bilo bitno.
Ali Bob Dylan je umjetnik, ne samo reciklator vlastitog uspjeha, a kao umjetnik ima potrebu za stvaralačkom evolucijom, istraživanjem novih pravaca, stilova, i nadasve zvuka...
Akustična gitara je svevremenski instrument koji će uvijek imati svoje mjesto, ali Dylana je privlačio i električni zvuk, želio ga je usvojiti i prisvojiti, upregnuti ga da se spaja s njegovim kreacijama. I stvorio je genijalnu kreaciju - pjesmu "Like a Rolling Stone" koju je napisao u lipnju 1965. po povratku s dugačke i iscrpljujuće turneje po Engleskoj. No, izdavačka kompanija Columbia Records nikako nije bila zadovoljna s novim "električnim" zvukom Dylanove pjesme te su je odbijali objaviti kao singlicu. Tek nakon što je pjesma procurila do nekoliko popularnih DJ-eva koji su je počeli puštati ista je objavljena kao singlica. Pjesma je postala veliki hit diljem svijeta te je dogurala do...
Njegova glazba i često politički angažirani stihovi doveli su do novog vala američke folk glazbe. Taj pristup brzo mu je donio brojne poklonike diljem zemlje, a nakon četiri godine karijere već je slovio kao jedan od najpopularnijih i najvažnijih američkih glazbenika.
No, navika je intenzivna stvar, a Dylanova publika - koja je odrastala na pjesmama poput "The Times They Are a-Changin'" (mnogi je smatraju "himnom" društvene i političke transformacije u SAD-u 60-ih godina) i "Blowin' in the Wind" (prosvjedna pjesma o ratu, miru, slobodi...) - točno je znalo što za njih predstavlja Bob Dylan. On, s gitarom i usnom harmonikom, uz prepoznatljiv zvuk. I bilo je bitno kakva je to gitara u Dylanovom naručju - akustična, dakako.
Nema sumnje da je zvuk električne gitare stvorio pravu revoluciju u glazbi. Tog proljeća (5. lipnja 1965. godine), The Rolling Stones objavit će kultnu "(I Can't Get No) Satisfaction", pjesmu koja će do dan danas postati sinonim za električnu gitaru. I bezbroj mladih uživalo je u tim početnim taktovima Richardsovog riffa, ali dio publike bio je vjeran novom valu folka kojeg je predvodio Bob Dylan. Nije da u isto vrijeme nisu uživali i u sve većem broju "električara" koji su dominirali glazbenom scenom, ali Dylan je "morao ostati Dylan", za mnoge je to bilo bitno.
Ali Bob Dylan je umjetnik, ne samo reciklator vlastitog uspjeha, a kao umjetnik ima potrebu za stvaralačkom evolucijom, istraživanjem novih pravaca, stilova, i nadasve zvuka...
Akustična gitara je svevremenski instrument koji će uvijek imati svoje mjesto, ali Dylana je privlačio i električni zvuk, želio ga je usvojiti i prisvojiti, upregnuti ga da se spaja s njegovim kreacijama. I stvorio je genijalnu kreaciju - pjesmu "Like a Rolling Stone" koju je napisao u lipnju 1965. po povratku s dugačke i iscrpljujuće turneje po Engleskoj. No, izdavačka kompanija Columbia Records nikako nije bila zadovoljna s novim "električnim" zvukom Dylanove pjesme te su je odbijali objaviti kao singlicu. Tek nakon što je pjesma procurila do nekoliko popularnih DJ-eva koji su je počeli puštati ista je objavljena kao singlica. Pjesma je postala veliki hit diljem svijeta te je dogurala do...
