Priča o nepomirljivosti "akustičara i električara": 25. srpnja 1965. je dan kada se Bob Dylan pojavio na pozornici s električnom gitarom - tog dana glazba je promijenjena zauvijek, ali neki mu još uvijek nisu oprostili...

Godina je 1965., dan 25. srpnja, nalazimo se negdje ravno po sredini transformativnih 60-ih, desetljeća kada će mnogima glazba značiti više no ikad prije (i ikad kasnije) u povijesti. Uz prodor novog zvuka koji je opčinio mase, glazba je ubrzo postala i važan element političkog izražaja cijele jedne generacije u SAD-u (i šire). Među brojnim novim mladim glazbenicima do te 1965. posebno se istaknulo jedno ime - dok su drugi nizali popularne melodije nastojeći stvoriti "lako slušljive hitove", jedan od njih svojom pojavom i svojim stihovima poprilično je odudarao, bio je to mladi Bob Dylan (rođen 1941. godine).

Njegova glazba i često politički angažirani stihovi doveli su do novog vala američke folk glazbe. Taj pristup brzo mu je donio brojne poklonike diljem zemlje, a nakon četiri godine karijere već je slovio kao jedan od najpopularnijih i najvažnijih američkih glazbenika.

No, navika je intenzivna stvar, a Dylanova publika - koja je odrastala na pjesmama poput "The Times They Are a-Changin'" (mnogi je smatraju "himnom" društvene i političke transformacije u SAD-u 60-ih godina) i "Blowin' in the Wind" (prosvjedn...