Komunizam i socijalizam političke su i socioekonomske ideologije koje su promijenile svijet. Otkada su Karl Marx i Friedrich Engels davne 1848. objavili "Komunistički manifest" i utemeljili doktrinu marksizam ništa više nije bilo isto. Počela je povijest jedne nove ideologije koja je težila radikalnim promjenama.
Suvremeni komunizam iliti marksizam-lenjinizam postao je naširoko poznat kada je došao na vlast u Rusiji 1917. Oktobarskom revolucijom. Otada do danas mnogi su ginuli za komunističke i socijalističke ideale. Komunizam kao ideja, a socijalizam kao praksa, postali su ovjekovječeni svojom vladavinom u Sovjetskom Savezu i u drugim zemljama sve do današnjega dana. Za neke su radikalne ljevičarske ideje apsolutno zlo dok su za neke ideali koje treba slijediti. Međutim, ne postoji crno-bijeli svijet. Treba pogledati ideje koje su inspirirale marksiste. Povijesni preteče komunizma-socijalizma sežu još u Antičku Grčku preko različitih religija sve do Charlesa Darwina.
Marx i Engels sami su priznali tri glavna povijesna izvorišta njihove inspiracije da kreiraju ideologiju koja će postati najmoćnija politička ideologija 20. stoljeća. Politički su bili pod snažnim utjecajem Maximiliena Robespierrea i drugih radikalnih političara u Francuskoj revoluciji potkraj 18. stoljeća. Ekonomski su bili pod utjecajem ideja Davida Ricarda i teoretičara koji su ispitivali izvanrednu pogonsku energiju u proizvodnji i trgovini pokrenutu kapitalizmom u Velikoj Britaniji. Filozofski su bili fascinirani pisanjem Georga Hegela. Njihov sunarodnjak Nijemac inzistirao je da povijest teče kroz etape koje uvjetuju načine na koje čovječanstvo radi i misli i da su velike promjene u društvenom životu put prema boljem društvu. No, povijesni korijeni i izvorišta komunizma su znatno dublji i širi.
Ideja besklasnog i egalitarnog društva prvi puta se pojavila u drevnoj Grčkoj. Neki su drevni Grci držali da uzrok društvene nejednakosti leži u društvenom fenomenu privatnog vlasništva jer se ljudi međusobno razlikuju u količini onoga što posjeduju, i, sukladno tome, zahtijevali su njegovo ukidanje. O mitskom Zlatnom dobu, kada će privatno vlasništvo te materijalna oskudica i pohlepa koje uzrokuje nestati, pisali su grčki pjesnici Heziod i Vergilije. Filozof je Platon, koji je želju za posjedovanjem označio kao glavni uzrok sukoba među ljudima, formulirao ideju protokomunističkog društva čiji članovi nemaju osjećaj za svojinu i čiji osobni identitet u potpunosti nestaje u zajednici.
Presudna postavka marksizma je san o apokalipsi nakon koje će uslijediti raj. Takav način razmišljanja postoji u kršćanstvu, judaizmu i islamu. Marx je odgojen u židovskoj obitelji koja se preobratila na kršćanstvo. Engelsova obitelj je bila protestantska. Marx i Engels kao ateisti negirali su da će pravi vjernici biti nagrađeni vječnošću u raju već su umjesto toga tvrdili da će oni i njihovi sljedbenici stvoriti savršeno društvo ovdje na Zemlji. Kršćanska doktrina podrazumijevala je kako će nevjernici bijedno završiti prilikom povratka Svemogućemu. Na isti način, prema osnivačima marksizma, oni koji će opstruirati napredak komunizma prema vrhovnoj vlasti, bit će pregaženi. Trenutno vladajuće klase zažalit će što su ikada vladale ljudskom vrstom.
Novi Zavjet u Bibliji također je podcrtao važnost dijeljenja materijalnih dobara. Kristova propovijed na Gori uznosila je siromašne i potlačene. Kada je saznao da gomila ima samo pet pogača i dvije ribe, Isus ih je podijelio jednako, i dogodilo se čudo pa su svi nazočni imali dovoljno jela. Taj čin je vrlo utjecajan na posljedične napore sljedećih generacija da imaju dovoljno sredstava za život. Nisu samo kršćani prakticirali oblike socijalnog i materijalnog egalitarizma. Eseni, čiji su svitci nađeni u špiljama blizu Mrtvoga mora skoro dva milenija kasnije također su bili predani takvim praksama. Poput kršćana, eseni su se radovali apokalipsi i božanskom povratku savršenog društva u raju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
