Ova godina će biti vrlo važna za Kosovo, ako "najmlađa država Europe" ne želi krenuti prema politološkom modelu propale države. Ipak, postoje neke nade koje govore o održivosti političkog sustava Kosova i mogućnosti da se prebrodi ova, po mnogo čemu prijelomna godina, mlade kosovske nezavisnosti.
Kad se piše o Kosovu, posebno iz pera stranih komentatora, često postoji snažna namjera opisivanja negativnog - od visoke nezaposlenosti, političke nestabilnosti, pa sve do trajnog etničkog sukoba. Malo tko gleda prema državnim institucijama, koje su obilježile svoj osmi rođendan 17. veljače, a koje su se u svim tim negativnostima pokazale neobično otpornima. Ključni preduvjet uspješne države jest da državne institucije ostanu iznad politikantstva i međustranačkih sukoba čak i ako dolazi do verbalnih teških obračuna ili prijetnje ekstremista da nasilno ruše ustavni poredak.
Iako su nastali nasilni prosvjedi na ulicama Prištine zbog implementacije vladinog sporazuma sa Srbijom kako bi nastao Savez srpskih općina, Ustavni je sud djelovao odgovorno i proporcionalno. Prosvjedi su uključili bacanje Molotovljevih koktela i kamenja na vladine zgade na Bulevaru Majke Tereze, dok su oporbeni parlamentarni zastupnici bacali suzavce na pod kosovskog parlamenta. Svakako je pitanje Saveza srpskih općina pitanje od intenzivne rasprave, a sam Ustavni sud postavlja neka pitanja o kompatibilnosti nekih odredbi s kosovskim ustavom, međutim ta su pitanja postavljena na podosta uzoran način, što daje uvjerenje i vječito skeptičnoj Srbiji i međunarodnoj zajednici. Takav stav institucija ohrabruje i treba biti podržan, jer bez institucionalizacije državne politike teško se može očekivati održivost cijele zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
