Godina iza nas bila je u političkom smislu vrlo turbulentna. Fokus je ponovno na ratu u Siriji, i reperkusijama tog rata na širu regiju, ali i na odnosu između SAD-a i Rusije koji se nastavio srozavati.
Dakako, tu su i brojni "sporedni događaji" kao što su nastavak migrantske krize u Europi, pokušaj državnog udara u Turskoj, napredak anti-ISIL snaga u Iraku itd. No, Sirija i odnosi na relaciji Washington-Moskva teme su koje su zaokupljale najviše pažnje jer su ujedno i teme koje mogu imati najdalekosežnije posljedice.
Svaka daljnja degradacija odnosa između Rusije i SAD-a potencijalno je opasna po sigurnost i stabilnost cijelog svijeta. Srećom, postoji nada da bi se ti loši odnosi mogli poprilično preokrenuti kada u SAD-u vlast preuzme Donald Trump. Do onda - točnije do 20. siječnja - će Obamina administracija raditi na tome da Rusiju pretvori u što većeg neprijatelja, u što veću "babarogu", jer time će - barem se tako nadaju - i Trumpu otežati pokušaj ponovnog uspostavljanja normalnih odnosa s Rusijom.
Obamin anti-ruski stav snažno je izražen u zadnje 4 godine, odnosno otprilike u okviru njegovog drugog mandata. Zanimljivo je podsjetiti se na jedan detalj iz debate za vrijeme predsjedničke utrke 2012. - predstavnik Republikanske stranke, Mitt Romney, tada je Rusiju nazvao "geopolitičkim neprijateljem broj 1", a Demokrati su ga ismijavali zbog te izjave. No, u svom drugom mandatu Obama se počeo ponašati upravo prema tim načelima.
Dakako, nije to zbog toga što Obama zbog nekog osobnog razloga gaji animozitete prema Rusiji - nikada nije ostavljao takav dojam, radi se o nečem vrlo jednostavnom. Naime, Rusija je tada - nakon američke brutalne i arogantne agresije na Libiju 2011. - počela aktivno izazivati američko stajalište na svjetskoj geopolitičkoj pozornici.
Američki i saveznički napad na Libiju bila je velika prekretnica. Ne samo da je tim napadom Obama - ironično dobitnik Nobelove nagrade za mir - pokazao da je podjednako neodgovoran upravitelj jedne imperijalističke hegemonije kao i njegovi prethodnici, Obama je napadom na Libiju također otkrio široke aspekte američke moderne vanjske politike koja je, zbog više razloga, zastrašujuća.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
