Međunarodni monetarni fond (MMF) sasvim neočekivano je načinio veliki zaokret u svojim analizama najnovijim priznanjem da je u svojim preporukama po pitanju potrebe za brzim smanjenjem državnih rashoda – užasno pogriješio.
MMF je naime u posljednjoj studiji, koja se bavi učincima štednje na državne budžete ispravio vlastite podatke o posljedicama smanjivanja državnih budžeta, pa najvažniji analitičari MMF-a sada priznaju da su bile 'europske financijske dijete bile - suviše oštre'.
Sve to je zapisano u analizi koju su pripremili ekonomski savjetnik MMF-a Olivier Blanchard i ekonomist istražnog odjela MMF-a Daniel Leigh. U analizi pod naslovom 'Greške prilikom procjene rasta i fiskalni množitelji' Olivier Blanchard i Daniel Leigh priznaju da su 'europski gospodarstvenici potcjenili učinak smanjenja državnih budžeta jer su predviđali da će se za svaki euro smanjenja državnih budžeta rast privrede smanjiti za pola eura – dok je učinak u suštini bio jednak smanjenju za 1,5 eura. O svemu tome u svojoj posljednjoj kolumni piše i kolumnista New York Timesa Paul Krugman, koji već godinama upozorava na pogrešnu ekonomsku politiku europskih država.
On se protivi mišljenju da ekonomisti nemaju odgovor na ekonomsku krizu. 'Istina je zapravo obrnuta: u realnosti standardna ekonomija daje dobre odgovore, ali politički vođe – uz previše ekonomista – zaboravljaju ili ignoriraju ono, što bi morali znati… Jer gospodarstvo nije kao kućanstvo. Obitelj može odlučiti da potroši manje i da zaradi više. Ali u gospodarstvu, u cjelini, potrošnja i zarada idu zajedno: moja potrošnja je vaša zarada, a vaša potrošnja je moja zarada. Ako svi žele istovremeno smanjiti potrošnju, dohoci će pasti, dok će se nezaposlenost povećati…' upozorava Paul Krugman. Prema njegovom mišljenju, države su povećanom potrošnjom na početku krize krenule u dobrom pravcu, ali su 2010. godine opet napravile grešku, jer je tada čak i predsjednik Europske centralne banke (ECB) krivo tvrdio da je 'ideja, da bi štednja mogla prouzročiti stagnaciju - netočna'. Krugman kao dokaz greške ECB navodi upravo analizu Oliviera Blancharda i Daniela Leigha. 'Formalno, ovaj dokument predstavlja puko viđenje autora; ali gospodin Blanchard, glavni ekonomista MMF-a, nije samo običan istraživač i analiza je zato u javnosti viđena kao znak da je Fond obavio veliko preispitivanje ekonomske politike… Jer dokument ne zaključuje samo da štednja utječe na depresiju u slabim gospodarstvima, već da su loše posljedice mnogo snažnije, nego što se do sad vjerovalo. Suviše ishitrena odluka za štednju je bila, tako sada proizilazi - užasna greška,' upozorava Paul Krugman.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.