Predah za mir ili regrupiranje: Zašto je Rusija skeptična prema planu iz Jeddaha? Trumpove kontradikcije postaju prevelike, klopke su sastavni dio ratovanja, a uloga Londona skoro da potvrđuje kako ovo nije istinska mirovna inicijativa
Pregovori održani u Saudijskoj Arabiji izazvali su snažne reakcije u svjetskoj javnosti, ponajprije zbog najave mogućeg 30-dnevnog primirja između Ukrajine i Rusije, čiju provedbu posebno zagovaraju SAD i Kijev. Sam prijedlog, prema riječima američkog državnog tajnika Marca Rubija, već je uručen Moskvi, uz poziv da ga što prije prihvati kako bi se prešlo na, kako on tvrdi, "prave pregovore". Nije iznenađenje da je Rusija odmah dala do znanja kako na inicijativu gleda sa skepsom. Kada se uzme u obzir da se radi o mogućoj obustavi vatre na samo mjesec dana, bez čvrstih jamstava za trajni mir, jasno je da ruska strana u toj ponudi vidi tek privremeni prekid neprijateljstava koji bi Ukrajini i Sjedinjenim Državama mogao poslužiti za konsolidaciju.
Takav stav potvrđuju izjave ruskih izvora, ali i samog predsjednika Vladimira Putina, koji je još ranije jasno izjavio da mu "kratkoročni predah" nije prihvatljiv – njegova je vizija usmjerena na trajno rješenje sukoba koje bi Rusiji osiguralo stabilne sigurnosne garancije, a ne stanku nakon koje bi se neprijateljske operacije mogle dodatno pojačati. Rusi usto ističu da su vojno u prednosti na terenu: kontroliraju otprilike petinu ukrajinskog teritorija, uključujući Krim, Luhansk i dijelove Donjecka, Hersona i Zaporožja. Iz perspektive Moskve, pristati na kratkoročno primirje baš sada značilo bi, kako tvrde njihovi dužnosnici, "riskirati gubitak prednosti na bojišnici i potom biti optužen za nastavak rata" čim sukob ponovno bukne. Stoga ne čudi da se u Kremlju, prema ruskim izvorima, odnose prema ovom prijedlogu iznimno oprezno, osobito zato što dolazi iz Washingtona i Kijeva, a ne uzima u obzir ruske sigurnosne zahtjeve na ozbiljan način.
S druge strane, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ističe da je spreman prihvatiti primirje, ali samo ako Rusija pristane. Nakon sastanka u Saudijskoj Arabiji izjavio je kako bi 30 dana "tišine" bilo dovoljno da se na stručnim razinama pripreme nacrti dugotrajnog mirovnog sporazuma i sigurnosnih jamstava za Ukrajinu. Da SAD snažno podržava tu ideju, pokazuje i odluka Washingtona da žurno obnovi isporuke vojne pomoći i dijeljenje obavještajnih podataka Kijevu. Podsjetimo, Trumpova je administracija nakratko obustavila tu suradnju kad je krajem veljače došlo do "nesuglasica" (žestoke svađe) između Zelenskog i Trumpa tijekom sastanka u Bijeloj kući. Sudeći prema izjavama obiju strana, situacija se trenutačno vraća na raniju razinu: oružje i informacije ponovno pristižu ukrajinskim snagama, što je za Rusiju zabrinjavajući signal da SAD može, neovisno o pregovorima, brzo vratiti punu potporu Kijevu.
Iz ruskog gledišta, dodatni izazov za prihvaćanje primirja jest jasno europsko lobiranje u korist Ukrajine. Primjerice, britanski premijer Keir Starmer potvrdio je usku britansku suradnju s američkim i ukrajinskim pregovaračima na planu koji je dogovoren u Saudijskoj Arabiji. U Rusiji to doživljavaju kao još jedan dokaz da ključni europski akteri na Zapadu, predvođeni Londonom, rade na inicijativi koja zaobilazi temeljne ruske zahtjeve. Starmer otvoreno govori o "velikom iskoraku prema miru", dok ruski zastupnici i diplomati to opisuju kao "zamku" ili "naivnu ideju" da bi Moskva pristala na nešto što joj ne jamči trajnu sigurnost i postojeće stanje na terenu. Podsjetimo, predsjednik Putin već je jasno dao do znanja da ne namjerava odstupiti od dijelova teritorija koje Rusija sada de facto drži.
Dodatno potiče zanimanje promatrača diljem svijeta činjenica da, premda Washington sada ponovno čvrsto podupire Kijev, sve se odvija u bitno drukčijem okruženju nego prije nekoliko godina. Otkako je Donald Trump ponovno u Bijeloj kući, došlo je do velikog zaokreta: SAD je u jednom trenutku drastično prekinuo dotok vojne pomoći Ukrajini, ističući da je skloniji rješavanju sukoba pregovorima s Rusijom nego daljnjem beskonačnom financiranju rata. Međutim, čim se u Saudijskoj Arabiji pojavila ideja o mogućem dogovoru o mineralima, Washington se vratio staroj praksi slanja oružja. To pokazuje da SAD i dalje zadržava mogućnost nagle promjene kursa, osobito ako dođe do zastoja u ostvarenju američkih interesa vezanih uz ukrajinske resurse, koji su očito ključni.
Sam dogovor iz Saudijske Arabije treba dodatno pojasniti: predloženo je 30-dnevno obustavljanje vatre, uz mogućnost razmjene zarobljenika, oslobađanja civila i, na zahtjev Ukrajine, povratka ukrajinske djece koju su Rusi odveli na svoje područje. Europa navodno razmatra i slanje mirovnih snaga ako dođe do trajnog sporazuma koji bi, prema njima, "odvraćao buduće ruske pokušaje prodora na ukrajinski teritorij". Te bi mirovne snage, objektivno gledano, bile pod okriljem NATO-a, što Moskvi svakako nije prihvatljivo. Rusija je već izjavila da neće pristati na "NATO trupe na ukrajinskom tlu, ni pod kojom zastavom i u kojem god svojstvu". Ostaje pitanje kako uskladiti tako suprotstavljene interese i jesu li zapadni diplomati doista spremni na ustupke Rusiji ili samo žele potaknuti Moskvu na trenutno zaustavljanje borbi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
