Katalonija bi sutra, u ponedjeljak 9. listopada 2017., ili početkom idućeg tjedna mogla proglasiti neovisnost od Španjolske. Hoće li se to dogoditi ili neće, saznat ćemo uskoro.
Stavovi mnogih glede mogućeg nastanka nove europske države su podijeljeni, uvelike zbog činjenice da mnogi ne gledaju na Kataloniju kao na zasebnu situaciju već se rade komparacije s drugim separatističkim secesionističkim pokretima i situacijama diljem svijeta - od Kurdistana, Krima, Kosova do Škotske, pa čak i američkih secesionista u Teksasu i Kaliforniji.
Ono što sve ove slučajeve veže je separatizam, ali izuzev toga svaka situacija je poprilično drugačija pa tako i katalonska.
Kada govorimo o katalonskom separatizmu valjalo bi posvetiti nešto vremena samim separatistima, a danas, pred mogući sudbonosan dan, idealan je trenutak.
Kao prvo bilo bi zanimljivo pogledati kako kotira separatizam kao trend u Kataloniji.
Samostalnost, autonomija ili federacija? Razine otpora Madridu
Kada gledamo stotine tisuća ljudi na ulicama Barcelone i drugih većih gradova u Kataloniji doima se kao da svi u ovoj regiji jedino što žele je što brže odcjepljenje od Španjolske. No, slike mogu varati. Činjenica je da je ideja potpunog odcjepljenja od Španjolske uzela maha zadnjih godina, ali ne tako davno, otkrivaju nam ankete, malo tko je uopće ozbiljno pomišljao na takvu mogućnost.
U idućoj tablici imamo odgovore katalonske javnosti na pitanje: "Kakav politički entitet bi Katalonija trebala biti u odnosu prema Španjolskoj?":
Prvo što odmah uočavamo je podatak da je u lipnju 2005., što zaista nije tako davno, ideju proglašenja neovisne države Katalonije podupiralo svega 13% ispitanika. To je uistinu mali broj, vjerojatno manji nego u brojnim europskim regijama gdje postoje separatistički sentimenti. Što nam to pokazuje? Da ništa nije zapisano u kamenu. Naime, ako je ideja o proglašenju neovisnosti u desetak godina s potpore od 13% postala dominantna u Kataloniji onda može postati takva i u brojnim drugim europskim regijama. Trebalo bi to biti veliko upozorenje centralnim Vladama diljem Starog kontinenta.
Nadalje, u tablici uočavamo kako je potpora za ideju da Katalonija bude samo "jedna od regija" vrlo mala kroz cijelo vrijeme te maksimalno doseže 8,3%. "Jedna od regija" dakako znači da bi Katalonija bila upravo to, jedna od španjolskih regija, pod potpunom upravom Madrida. S takvim se stavom vjerojatno slažu oni ispitanici koji žive u Kataloniji, ali se ne doživljavaju Kataloncima.
2012. kao prijelomna godina, i za Španjolsku i za Kataloniju
Ono što također uočavamo je podatak da je ideja o proglašenju neovisnosti postala dominantna negdje tijekom 2012. odnosno otkako je Španjolska počela tonuti u duboku ekonomsku krizu. Da, španjolska financijska kriza službeno traje još od 2008. do danas, to je točno, ali zašto je 2012. prijelomna godina? Zato jer 2012. je postalo očito da Španjolska više nije u stanju vraćati svoje dugove i tada su se prijavili za tzv. "bailout" paket od 100 milijardi eura iz ESM-a (Europski stabilizacijski mehanizam).
To je točka u kojoj se i kod Katalonaca prelomilo što im je činiti po pitanju budućnosti njihove regije. Do tada su bili zadovoljni s time da budu autonomija, možda još malo veća autonomija, nešto slično kao što je u konačnici dobila Baskija, ili da postanu federalna jedinica. No, kada je Madrid upao u velike probleme, a poziv ESM-u je uistinu velik problem koliko god Rajoy i drugi to pokušali osporiti, Katalonci su se "prebacili" na ideju proglašenja samostalnosti i raskidanja odnosa sa Španjolskom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.