O ukusima se ne raspravlja, kažu, no jednu raspravu bih ipak volio povesti. Možda jest subjektivna, možda i pomalo nesuvisla, no meni osobno poprilično je fascinantna. Rasprava se tiče filma Terminator, odnosno serijala filmova koji je nastao na temelju kultnog prvog nastavka iz 1984. Svi ste ih gledali tako da priču ne treba posebno pojašnjavati.
Mnogi filmofili kunu se u drugi nastavak, "Terminator 2: Judgment Day" iz 1991. te ga redovno hvale kao umjetničko djelo bez premca dok prvi nastavak sve više i više tone u zaborav. Da, "T2" je raspolagao s ogromnim budžetom (100 milijuna USD prema 6 milijuna USD koliko je imao prvi nastavak) i imao je ogromne eksplozije, "likvidnog" glavnog negativca, puno pucnjave, puno akcije i... jako malo duše.
U usporedbi T1 bio je mračan, klaustrofoban (naročito scena beznađa kada robot ubojica iz budućnosti počne nemilosrdno ubijati po policijskoj postaji koja je trebala biti utočište za prestravljenu Sarah Connor!), ali i revolucionaran film. Ne samo po konceptu i priči, gdje svakako nije pionir (zapravo postoji optužba da je ideja robota iz budućnosti "ukradena" iz epizode jedne serije iz 60-ih), ali jest definirao motiv nezaustavljivog robota ubojice koji je zapravo simbolika za naš tehnološki napredak koji se "oteo kontroli". Dakako, terminator je proizvod umjetne inteligencije koja je negdje u budućnosti postala svjesna same sebe te je odlučila eliminirati ljudsku vrstu (opširnije o umjetnoj inteligenciji općenito: Tehnološka singularnost i zora superinteligencije: O točki razvoja nakon koje će napredak "duhovnih strojeva" toliko pojuriti da ga ljudska civilizacija više neće moći pratiti).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.