Povratak na Tahrir - egipatska revolucija tek treba postati revolucijom

Egipat je možda i najvažniji element u kontroli Bliskog istoka. Ona sila koja će kontrolirati Egipat ima potencijalni put prema kontroli čitave regije. Hosni Mubarak bio je jako bitan po tom geo-političkom pitanju. Njegov odnos prema Zapadu i susjednom Izraelu (ali i prema Pojasu Gaze) bio je idealan dugi niz godina. U znak zahvalnosti zapadne sile su tovile njega i kompletan egipatski vojni vrh. Kako to obično i biva kada se stvori vladajuća elita, uvijek imamo najistaknutijeg pojedinca koji svojom osobnošću stoji pred narodom i pušta da ga se voli ili mrzi. Pri tome se često zaboravlja kako u neposrednoj blizini vođe egzistira cijela nomenklatura koja ne samo da se hrani njegovom pozicijom, nego često ima i daleko veću moć negoli sam vođa. Na tom katu polako se godinama stvara vladajuća klasa koja je puno otpornija na razna socijalna previranja od istaknutog pojedinca.

Egipat se razvijao u tom pravcu desetljećima, dok je Hosni Mubarak postojano upravljao zemljom, uz njega se etablirao vojni režim koji će se pokazati daleko tvrđim oponentom pred milijunima prosvjednika.

Veliki prosvjedi u veljači ove godine doveli su do ostavke Hosni Mubaraka. Značajno je kronološki sagledati Mubarakov pad. Milijuni ljudi na Tahrir trgu danima su gubili živote, baš kao i posljednjih dana, ali odlazak Mubaraka je bio nezamisliv. Što je dovelo do toga da milijuni ljudi nisu u stanju pomaknuti ostarjelog diktatora s vlasti? U prvom redu se za to pobrinula vojska koja je reagirala direktno pr...