Prije točno četiri godine, 5. srpnja 2016., NASA-ina sonda Juno uspješno je došla do Jupitera te se sada tamo već nalazi pune četiri godine kružeći oko najvećeg planeta našeg Sunčevog sustava. O putovanju sonde Juno prema Jupiteru detaljno smo pisali te 2016. (vidi: Fascinantni let na Jupiter: O putovanju sonde Juno i tajnama koje će nam otkriti), a sada, 4 godine kasnije, vrijeme je da ponovno "posjetimo" sondu Juno koja orbitira oko Jupitera i vidimo što nam je u međuvremenu sve otkrila!
Podsjetimo, Juno (ime je dobila po božici Juno iz rimske mitologije - Juno je bila Jupiterova supruga!) nije prva sonda koja je kružila oko Jupitera. Prije nje tu je važna bila svemirska letjelica Galileo, aktivna od 1995. do 2003. godine (ukupno 9 letjelica do sada je posjetilo Jupiter - prva je bila američki Pioneer 10 još 1973. godine), a ona nam je također otkrila neke tajne - primjerice, podaci dobiveni od Galilea podržali su teorije o tekućim oceanima ispod ledene površine Europe. No, Galileo je bio problematična misija... Lansiranje je kasnilo čak 7 godina, a kada je letjelica napokon stigla do Jupitera dogodio se veliki problem s njezinom antenom (nije se otvorila do kraja) zbog čega je bilo jako teško primati natrag podatke (procjenjuje se da je primljeno čak 10,000 puta manje podataka no što je bilo predviđeno!).
Juno je pak daleko napredniji program. Činjenica koja ponajviše to potvrđuje je ta da je Galileo letjelica dizajnirana početkom 80-ih s tehnologijom iz tog doba dok je Juno "proizvod 21. stoljeća". Kapaciteti osjetljivih instrumenata na sondi Juno gotovo su nemjerljivi s onima koje je imao Galileo.
Samim time očekivanja od sonde Juno su velika, a ona nije razočarala! Katalog novih otkrića o Jupiteru je fascinantan. Otkriveni su cikloni veličine kontinenata koji kruže na polovima Jupitera, ogromne oluje s tučom od amonijaka, "napuhana" jezgra u centru planeta, savijena magnetska polja kakva nismo vidjeli nigdje u našem Sunčevom sustavu...
Glavni cilj Juno misije je otkriti nam kako je nastao, kako je evoluirao ovaj ogromni planet ( Jupiter je čak 1321 put veći od Zemlje). Te spoznaje mogu nam puno toga reći i o tome kako su nastali drugi planeti potencijalno "nadograđujući" cijelo znanje o postanku Sunčevog sustava, našem postanku.
Iako je više od tisuću puta veći, volumenski, od naše Plave planete, Jupiter nije toliko čvrst, masa mu je "samo" 318 puta veća od Zemlje, ipak s tom masom teži je od svih drugih planeta našeg sustava zajedno. Njegova gravitacija seže jako daleko, utječe na orbite drugih planeta, na komete, asteroide...
No, krenimo s konkretnim. Jupiter, kako i znamo, poznat je po prekrasnim nadrealnim fotografijama njegove atmosfere, oblaka, oluja koje njime putuju. Juno sonda je briljirala - spustila se daleko niže nego ijedna letjelica ranije, na svega par tisuća kilometara od jupiterovih oblaka. Također smo po prvi put dobili jasne slike jupiterovih polova.
Iznad južnog pola Jupitera Juno je pratila 5 velikih ciklona, svaki od njih veći od teritorija SAD-a. Ono što je jako zanimljivo, i nešto što tek treba objasniti, je činjenica da ti cikloni, te ogromne oluje, nisu išle nigdje - svaki put kad bi se Juno vratila na to mjesto, okruživši Jupiter, cikloni su bili na istom mjestu, nepomični.
Južni pol Jupitera
Letjelica je također snimila jedan manji ciklon u nastajanju, veličine savezne države Texas. Taj manji ciklon se pomicao i brzo se "stopio" s velikim. Kako se ti vrtlozi stvaraju? Zašto su tako stabilni? Čekamo da nam Juno eventualno otkrije još nešto o tome. Naime, svaki put kada sonda obiđe Jupiter sve se više približava tim vrtlozima. Nadamo se da će ih jednog dana snimiti i iz puno veće blizine. Inače formalna misija sonde Juno trajat će do srpnja 2021., no pošto su instrumenti stabilni vjeruje se da bi ista mogla potrajati još dosta godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
