Muktada al-Sadr, šijitski klerik iz Bagdada, se vratio na iračku političku scenu. Poznat po šijitskoj pobuni protiv okupacijskih snaga u Iraku 2003., al-Sadr je sa svojim pristašama započeo miran prosvjed unutar bagdadske Zelene zone. Prosvjed je uperen protiv nesposobnosti iračke vlade da izvrši dugo očekivane reforme kabineta koje je obećao premijer Hajder al-Abadi. Zelena zona je iznimno čuvani dio Bagdada gdje se nalaze vladine zgrade i veleposlanstva.
Prosvjed s tisućama ljudi započeo je sjedenjem ispred ulaznih vrata u Zelenu zonu, ali je tijekom tjedan dana sam Sadr ušao u Zelenu zonu, te sjeo sam ispred unutarnjeg ulaza. Abadi je prije šest tjedana obećao zamijeniti trenutačne ministre s nestranačkim tehnokratima kako bi pobijedio sustavno političko patronstvo. Sadr je pozdravio naoružane stražare, prošao pored parlamenta i sjeo na bijelu plastičnu stolicu usred ulice. Uz sebe je stavio bocu s vodom te su mu pomoćnici postavili zeleni šator. Prosvjednici mašu iračkim zastavama ispred Zelene zone u znak potpore Sadru koji ima lojalnost milijuna Iračana, a ponekad se činio poprilično blizak i susjednom Iranu.
Nije poznato koliko dugo Sadr planira svoj osobni protest. Posljednjih mjeseci, međutim, primjetna je velika pojavnost iračkih šijitskih klerika u javnosti. Izjave o stanju u zemlji dao je i veliki ajatolah Ali al-Sistani, jedan od najvećih šijitskih klerika uopće, i glavni mardža taklid u Iraku. Abadi, koji je obećao reforme, ali ih sporo provodi, izrazio je zabrinutost da bi moglo doći do šijitskih uličnih prosvjeda koji bi izmaknuli kontroli i ugrozili iračku sigurnost u vrijeme kada se iračka država mora u potpunosti posvetiti sve uspješnijoj borbi protiv Daeša. Korupcija i borba protiv ultraradikalnih sunitskih militanata dodatno stavljaju pritisak na vladine financije, koje su sve manje uslijed pada cijene nafte. Ako Abadi ne uspije izbaciti korupcijske navike iz vlade, njegova vlast bi mogla biti oslabljena upravo u vrijeme kada se priprema napad na Mosul, strateški najvažniji grad pod kontrolom terorista.
Iako je Sadrova milicija Mahdijeva vojska službeno ukinuta 2008., ova skupina nikad nije zapravo nestala, već se pretvorila u dobročiniteljsku organizaciju koja pruža socijalne usluge i sigurnost šijitskom pučanstvu u predgrađima Bagdada te u južnom Iraku. Mahdijeva vojska se pretvorila i u političku snagu, a sadristički blok Al-Ahrar osvojio je 2014. u iračkom parlamentu 34 zastupnička mjesta. Iste godine, Sadr je zapravo dobio veliku političku mogućnost. Tog ljeta se samoprozvana Islamska država počela širiti sjevernim Irakom. Za Sadra i njegove sljedbenike je mogućnost revanšističke sunitske vojske koja napada prema Bagdadu ulaz u veći utjecaj u nacionalnoj politici. Sadr je stoga Mahdijevu vojsku nazvao Mirovnim snagama te je svoje naoružane poslušnike poslao da štite šijitska sveta mjesta i zajednice od Daešovih pobunjenika.
Njihovo sjedište je tzv. Sadr City. Doista se radi o gradu unutar grada. Sagrađen je kao javni program za smještanje bagdadskog urbanog siromašnog sloja, te je dom milijuna Iračana koji su gotovo svi šijiti. Poznat je kao nemirna četvrt, otkuda je krenuo otpor američkim i saveznim snagama 2003. godine. Poslije su članovi Mahdijeve vojske pomagali u izgradnji iračke nacionalne vojske. Sada Sadr polaže vrijednost na irački nacionalizam i postavlja se kao irački federalist.
U ožujku su deseci tisuća Sadrovih podržavatelja prosvjedovali u Bagdadu, tražeći da vlada ispoštuje reforme koje je obećala prošle godine tijekom ljetnih prosvjeda. Sadristi su u rukama nosili iračke zastave, te pozivali premijera da ispuni svoja obećanja kraja korupciji i poboljšanja javnih usluga. Sadr se preselio u Bagdad iz svetog šijitskog grada Nadžafa (gdje je grob prvog šijitskog imama Alija) kako bi bio bliži političkom djelovanju u glavnom gradu, te je svoje naoružane Mirovne brigade pridružio Narodnim mobilizacijskim snagama u borbi protiv Daeša. I dok je sve za sada na političkim razinama, pitanje je da li bi Sadr, u slučaju da ne bude promjena u kabinetu, nasilnim putem rušio vlast.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
