Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Povratak Gazproma na europsko tržište

PIŠE:
Objavljeno:

Nakon godina napetosti, Gazprom i Europska unija su napokon riješili neke svoje poteškoće. Dvadeset i osmog studenog Europska je Komisija napokon dala Gazpromu veći pristup plinovodu OPAL, što ova ruska korporacija nije imala još od 2009. godine. Gazprom i Europska unija su blizu rješenja oko djelovanja ruskog giganta, čime bi Gazprom izbjegao milijarde dolara kazne. Djelovanje EU prema Gazpromu odražava mijenjanje prioriteta u Europi. No, unatoč znacima poboljšanih odnosa s Bruxellesom, Gazprom je i dalje u poteškoćama.

Geopolitička razvijanja ne idu u korak s potrebama naftne kompanije Rosnjeft i plinske korporacije Gazprom. Gotovo više od jednog desetljeća Rosnjeft i Gazprom su imali miran i trajan uspon. Relativno snažni i stabilni na svjetskom tržištu, ove tvrtke su bile miljenice Kremlja, čiji proračun polovično ovisi o dohotku iz prodaje energije. Kada su cijene energije krenule dolje, ruski poslovni sektor počeo je patiti zbog gospodarskih sankcija uslijed sukoba u Ukrajini, a domaća konkurencija za resurse počela jačati, stožerne ruske energetske tvrtke morale su promisliti kako da se prilagode mijenjajućim političkim pozicijama.

Posebno se to vidi u Gazpromu. Ova tvrtka je nekoć bila važno političko oruđe Ruske federacije, ali sada su metode pregovaranja oko cijene energenata kao politički pritisak otpale. Posebno se to tiče Europe, gdje se Gazprom morao usuglasiti s naporima diverzifikacije, malim globalnim cijenama energije i europskog zakonodavstva. Gazprom i dalje dobavlja trećinu prirodnog plina u EU, a zapravo se u posljednjem kvartalu 2015. dobava plina za EU povećala za 23 posto. Kako bi ostao ključni dobavljač plina za Europu, Gazprom je morao odustati od mehanizama koji su omogućavali kompaniji alociranje ponude prema željama političkog vrha u Moskvi. Ovi mehanizmi su uključivali dugoročne ugovore i smanjivanje dobave plina u korist nafte.

Potom se korporacija suočila sa zakonodavstvom u vlastitoj zemlji. Ruski Federalni antimonopolski servis je krajem prošle godine zaključio da se Gazprom mora razdvojiti u nekoliko sastavnica. Prijedlog je išao za stvaranjem nove kompanije za prijevoz prirodnog plina kao prvi korak kraju monopola kompanije u izvozu prirodnog plina. Aleksandr Novak, ruski ministar energetike, ponovio je nekoliko puta tu ideju, naglašavajući da će ruska vlada ponovno napisati državnu energetsku strategiju kako bi se ostalim tvrtkama dao pristup plinskoj izvoznoj mreži, iako nije dao vremenski okvir u kojemu bi se to dogodilo. Firme poput Rosnjefta i Novateka dugo su lobirale u vladi da se prekine Gazpromov monopol na izvoz prirodnog plina, ali sve dok je Gazprom bio moćno oruđe za vanjsku politiku, Kremlj nije dopustio takvo rješenje. No, kako se ruski energetski sustav našao pred nevoljama, u Moskvi se mijenja mišljenje. Tako se Gazprom preko noći suočio s domaćim konkurentima, što bi trebalo navesti korporaciju na učinkovitije djelovanje. Ujedno je i europsko tržište pritiskivalo ruskog dobavljača na diverzifikaciju izvora plina.

Europska je unija uvela regulacije koje su ograničile Gazpromovo uključenje u plinski sektor te je pokušala poboljšati vlastitu infrastrukturu kako bi prekinula ruski monopol. Rast alternativnih izvora, prije svega terminala za ukapljeni plin (LNG) na koji stiže plin iz Perzijskog zaljeva, Amerike, pa čak i iz Australije, natjerao je Gazprom da sagledava europsko tržište u ekonomskom, a ne političkom smislu. Kako bi održao dominaciju i prihvatio europske uvjete za OPAL, Gazprom se složio s nekim zahtjevima Bruxellesa. Na primjer, počeo je izdavati ugovore sa cijenama indeksiranim prema određenim cijenama prirodnog plina, a ne cijenama za naftu, te je počeo održavati aukcije za prodaju prirodnog plina u europskom bloku.

Ova nova Gazpromova strategija u Europi je jednostavna. Kompanija ne želi samo povećati količinu prirodnog plina u Europi, već želi i stvoriti različite tranzitne putanje, i omogućiti fleksibilnost. Kako padaju zalihe prirodnog plina u Sjevernom moru, raste potražnja za ruskim prirodnim plinom u sjeverozapadnoj Europi. Najveći problem Gazproma je i dalje Ukrajina. Najveći broj tranzitnih putanja iz Rusije za Europu kreće se preko Ukrajine, što ruskoj kompaniji stvara nesigurnost i poteškoće s obzirom na napetosti i otvoreno prijateljstvo Kijeva prema Moskvi. Ukrajina je počela naplaćivati velike troškove za tranzit glavnim plinovodom koji je 1160 kilometara dug. Stoga je Rusija krenula u pronalaženje alternativnih pravaca za izbjegavanje ukrajinskog smjera. Počele su se otvarati alternative koje su prethodno zamrle.

Jedna je TurkStream, kojega se hvalilo i koji je bio iznimno brz u dogovaranju, da bi kroz veći dio 2015. godine bio blokiran u turskom parlamentu. Kada je Stranka pravde i razvoja dobila opet zakonodavnu većinu u studenom 2015. stvari su se pokrenule, ali su onda opet stavljene na led nakon turskog rušenja ruskog vojnog zrakoplova na tursko-sirijskoj granici. Otkako su se popravili odnosi Ankare i Moskve, pitanje TurkStreama se ponovno pokrenulo s mrtve točke. Krajem srpnja ove godine obje strane su vratile projekt, a 10. listopada su i službeno potpisali ugovor u Istanbulu čime su se Rusija i Turska obvezale izvršiti ovaj projekt. Ovaj plinovod započeo bi svoju putanju u kompresijskoj postaji Ruskaja blizu Anape, te bi vodio preko Crnog mora do Kiyiköya, sela u provinciji Kirklareli u sjeverozapadnoj Turskoj. Planiran kapacitet plinovoda je 63 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Turska bi uzela oko 14 milijardi kubika, dok bi ostatak bio rezerviran za Europu. Najveća poteškoća TurkStreama jest što nema dovoljno kapaciteta da se plin prevozi s grčko-turske granice dalje u Europu.

Kad je Aleksej Miller, šef Gazproma, prošle godine rekao da je Južni tok mrtav i da za Europu neće biti druge tranzitne opcije do novog Turskog toka ili rizične ukrajinske rute, čini se da je s Južnim tokom gotovo. Međutim, ova se opcija ponovno otvorila nakon pogoršanja odnosa Ankare i Moskve. Crnomorska putanja prema Bugarskoj nije imala javnu potvrdu. Upravo suprotno, i u Moskvi i u Sofiji se odbacila mogućnost za oživljavanjem Južnog toka, ali bugarska vlada i dalje tvrdi da je Južni tok suspendiran, no ne i otkazan. Bugarska se želi nametnuti kao čvorište prirodnog plina za Južnu Europu. Kao najsiromašnija zemlja Europske unije, želi privući ulaganja i stvoriti nova radna mjesta. Da se na tome ozbiljno radi pokazuju i ulaganja koja grade poveznice grčkog i bugarskog plinovoda, preko čega bi se pet milijardi kubičnih metara prirodnog plina dovelo iz Grčke u Bugarsku. No, Južni tok ima sam mnogo poteškoća, jer treba privolu Srbije, Mađarske i Italije. Među njima su zemlje s kojima Rusija nema dobre odnose, te bi oni mogli blokirati takav projekt. Sa zaključivanjem ugovora s Turskom, međutim, čini se da je Gazprom dao konačno ne ovom projektu.

Najzad, tu je i Sjeverni tok II, koji donosi ruski plin u Njemačku i Češku. Njemačka je potpisala s Rusijom dugoročni sporazum oko ovog plinovoda i dotoka jeftinog ruskog plina u Zapadnu Europu, čime je dobila kritike jer ne poštuje nastavak sankcija protiv Rusije. Zemlje koje su se posebno pobunile protiv Sjevernog toka II su Poljska, Litva, Estonija, Latvija i Slovačka. Istovremeno, radi se o zemljama koje su zbog svog političkog stava odlučile plaćati četiri puta skuplji plin s LNG terminala, dok će daleko bogatija Njemačka imati znatno povoljniji plin za svoje građane. Začudno, i Italija je protiv tog plinovoda. Matteo Renzi time pokazuje svoju iritaciju djelovanjem Njemačke i Europske unije u cjelini. Posljednjih mjeseci Renzi stalno izaziva Berlin i Bruxelles oko raznih sigurnosnih, imigrantskih i energetskih pitanja.

OPAL je važan dio Sjevernog toka II. Ovaj plinovod povezuje postojeći Sjeverni tok, koji veže Rusiju i Njemačku u Baltičkom moru, s njemačko-češkom granicom, čime bi Gazprom mogao doći do srednjoeuropskog tržišta bez prolaska kroz Ukrajinu. EU je za sada ograničila korištenje OPAL-a na samo 18 milijardi kubičnih metara godišnje, što je polovica kapaciteta ovog plinovoda. To znači da će Rusija morati nastaviti s prolaskom kroz Ukrajinu istovremeno s korištenjem sjevernog pravca. Prema najnovijem prijedlogu, dodatnih 7,7 do 10,2 milijardi kubika OPAL-a će biti otvoreno za aukciju, a Gazprom će biti u mogućnosti dati ponudu. Gazprom je stoga zainteresiran da barem 75 posto kapaciteta bude ruski plin. Dodatnih 110 milijardi kubičnih metara trebalo bi poteći Sjevernim tokom II, koji se gradi paralelno s postojećim Sjevernim tokom. No, očekuje se da će EU napraviti posebne uredbe, baš kao za OPAL, kako bi potekao plin tim novim plinovodom. Koliko će one biti teške, ovisi o snažnim raspravama među europskim državama.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
6 mjeseci
45 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
7.5 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 6 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Izaberi
Trajanje pretplate - 6 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

Najbolja opcija
1-godišnja pretplata
75 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
6.25 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.