Povratak deklasirane, ali ne za sva vremena, bio bi dodatni argument za kraj svijeta: Što ako ovaj rat na vlast ipak dovede Hillary Clinton?

Ovo su svakako dani kada je potrebmo uložiti jedan konkretan napor kako se ne bi podleglo apokaliptičnim tendencijama koje su oduvijek voljele biti prisutne, a sada odjednom imaju i toliko argumenata da mogu "birati". Jeste li primjetili nekad koliko su društvene mreže, primjerice YouTube, zasićeni sa sadržajem koji konstantno prognozira "potpuni slom tržišta", "početak novog svjetskog rata", "kraj svijeta"? Ne može se reći da su apokaliptičari toliko (novo)medijski propulzivni, prije će biti da mnogi vjeruju da je to sadržaj koji privlači pažnju. Ali sama činjenica da privlači pažnju već nam nešto govori, da postoji publika koja instinktivno osjeća da je "kraj" koncept koji iz godine u godinu počinje dobivati na snazi.

Lako je bilo ignorirati takve tendencije dok su bile na margini, pa ih se poklopilo s onom podjednako radikalnom, ali opće prihvatljivijom tezom da se danas "živi bolje no ikad u povijesti". Besmisleno je pričati o "najboljem življenju ikad" dok stručnjaci za "sat sudnjeg dana" gledaju kako zadnju kazaljku sa sekunde namjestiti negdje na pola sekunde, nešto stotinki... Isto tako teško je ostaviti te tendencije na margini dok imamo vrijeme u kojem se bar nekoliko puta tjedno spominje scenarij koji vodi prema Trećem svjetskom ratu.

Zadnju takvu opciju spomenuo je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev ističući da je Treći svjetski rat gotovo pa siguran ako NATO "krene na Krim". Gdje je on vidio potencijalni NATO napad na Krim? Ili govori isključivo preventivno? Ali ne spominje se više samo obrana, kapaciteti, odvraćanje, sad se spominje rat koji bi obuhvatio cijeli ovaj dio svijeta, možda i cijeli svijet.

Kad su apokaliptičari bez povoda najavljivali globalnu katastrofu bilo ih je lako ignorirati, čak i da se već i tad vidjelo da svijet ide prema konfliktu, ali moglo se reći da uzbunu dižu prije vremena. Danas pak isti oni ljudi koji su se najviše borili protiv njihove prisutnosti sad postaju najveći zagovornici "apokalipse između redaka" nudeći sve više i više povoda da se dogodi nešto izvan kontrole.

Svi će pamtiti 24. veljače kao određenu točku nakon koje nema povratka, ali to stanje smo već osjetili i doživjeli još prošle jeseni kada je postalo jasno da neće moći biti ni dijaloga između Rusije i Zapada. Zatim se Rusija, par mjeseci kasnije, upustila u invaziju za koju je morala znati od prvog trenutka da njena konačna posljedica može biti taj Treći svjetski rat kojeg Medvjedev sad sve češće spominje. Ali zašto otvarati takvu Pandorinu kutiju? Očito je Rusija smatrala da je kutija već otvorena prošle jeseni kad je postalo jasno da nema s kime pregovarati o svojim, kako kažu, sigurnosnim zabrinutostima.

I sad smo tu gdje jesmo. Pratimo iz dana u dan bitku za Donbas i čekamo da vidimo hoće li ista biti kraj ili početak još većeg rata. Ali u sveopćoj popularnosti prognoziranja znatno veće katastrofe dodajmo mogućnost još jedne.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.