Diplomati iz nekih zapadnoeuropskih zemalja izjavili su tijekom veljače da je vrijeme spremno za obnavljanje diplomatskih odnosa sa Sirijom, gdje predsjednik Bašar al-Asad i dalje vlada, nakon četiri godine brutalnog rata između sirijske vlasti i opozicije. Iako su London i Pariz čvrsti u stajalištu da se ne približavaju sirijskoj vlasti, oslanjajući se na američku misao da Asad mora otići, diplomati iz Austrije, Bugarske, Danske, Rumunjske i Španjolske zagovaraju ponovno približavanje Damasku.
Podršku takvom pristupu daje i Češka, koja još uvijek nije povukla svog veleposlanika u Siriji. Norveška i Švicarska, koje nisu članice EU-a, također podupiru inicijativu. Čak i među europskim zemljama koje se službeno opiru obnavljanju odnosa, postoje stavovi da se sirijska kriza mogla bolje riješiti. Jedan viši francuski diplomat priznao je početkom veljače da je zatvaranje francuskog veleposlanstva bila pogreška.
Takav francuski pogled postao je središtem zanimanja prilikom posjeta četvorice članova francuskog parlamenta Damasku i susretu sa sirijskim predsjednikom parlamenta Džihadom Lahamom. Iako je francusko ministarstvo vanjskih poslova obznanilo da je posjet francuskih parlamentaraca isključivo privatan, te ne odražava stav francuskog parlamenta ili francuske države, ovaj je korak ipak znak da Elizejska palača i Quai d'Orsay važu mogućnosti oko suradnje s Damaskom. Prerano je uvidjeti da li će se dogoditi kopernikantski obrat u francuskom stavu, ali ipak ostavlja prostora da se jedna od zemalja koja je uporno odbijala pomirljive tonove EU i Asada, prikloni drugim zemljama Unije koje traže neki oblik suradnje s Damaskom. Francuska je tri godine, zajedno s Britanijom, vodila opozicijsku Skupinu sirijskih prijatelja, kroz koju je uspostavljen diplomatski rat protiv Damaska. Kad se uvidi tko je zapravo bio u francuskoj parlamentarnoj delegaciji, onda je vidljivo da je takav čvrsti stav došao u pitanje.
Gerard Bapt, socijalist, blizak predsjedniku Francoisu Hollandeu, vodi Francusko-libanonsko i Francusko-sirijsko društvo prijateljstva, te je parlamentarni stručnjak u vođenju vanjske politike prema Mašriku. Jacques Myard, član Unije za narodni pokret koji vodi Nicolas Sarkozy, ima važnu poziciju u desnom parlamentarnom krilu i jedan je od najaktivnijih zastupnika. Kritičar je i lijeve i desne vlade te njihove pomirljivosti s EU komisijom i njezinom neoliberalnom politikom. Myard je od ministra vanjskih poslova Laurenta Fabiusa tražio promjenu odnosa sa Sirijom. Aymeri de Motesquiou je predsjednik senatskog Odbora za vanjske poslove i obranu, a njegov kolega Jean-Pierre Vial je predsjedatelj Francusko-sirijskog društva prijateljstva. Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako četvorka nisu koordinirana s vladom, što je i samo po sebi jasno, jer je zakonodavna vlast odvojena od izvršne. Ipak, francuske vlasti bi uspješno spriječile da skupina koja uključuje važne parlamentarce, samovoljno ode u Siriju.
Prema nekim izvorima, posjet je ostvaren pod nekoliko glavnih preduvjeta. Četvorka se nije smjela naći s predsjednikom Asadom, te u Damask nije smio ići Bernard Squarcini, bivši francuski šef obavještajnih službi. Razlog ovog posljednjeg nije samo u tome što su se parlamentarci susreli s predsjednikom sirijskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Alijem Mamlukom, već i stoga što je Squarcini jedan od najvećih kritičara pozicije francuskog šefa obavještajnog odjela za međunarodne poslove Bernarda Bajoleta, koji ne želi obnoviti veze sa sirijskim partnerima u borbi protiv terorizma, te spriječiti da se stotine francuskih džihadista iz Sirije vrati u Francusku.
Ovakav obrat u francuskoj politici djelomično jest i odgovor na napad na Charlie Hebdo, kao i ostale napade u Europi. Shvaćajući da iza ISIL-a i Al Kaide stoje financijeri iz Katara i Saudijske Arabije, pitanje se postavlja s kime je moguće surađivati na suzbijanju terorizma. U Francuskoj se ove dvojbe osjećaju na svakom koraku. Potreba suradnje sa Sirijom, ruska klasična potpora degolista i strah od vehabijskih propovjedi u saudijskim i katarskim džamijama u Francuskoj, turska nesuradnja u dijeljenju obavještajnih podataka, a sve više i u drugim područjima, pokazuju da je potrebno promijeniti diplomatski rječnik. Međutim, stav protivan trenutačnoj socijalističkoj vlasti vode degolisti, prije svega bivši premijeri Francois Fillon, Jean Pierre Raffarin i Dominique de Villepin. Uz to, sedamdeset članova francuskog parlamenta poslalo je pismo francuskoj vladi sa zahtjevom da propita zemlje Arabijskog poluotoka o izvorima financiranja i potpore ISIL-u i Al Kaidi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
