Istraživanje koje je provelo Zogby Research Services u nekoliko arapskih država, Turskoj i Iranu pokazuje dvije glavne stvari - prvo, da narodi Bliskog istoka smatraju da je teroristička skupina Daeš (ISIL) najveća sigurnosna prijetnja u regiji, te da ljudi ne vjeruju pretjerano Sjedinjenim Američkim Državama. Istraživanje je provedeno u rujnu ove godine i uključilo je nekoliko tisuća ljudi širom ove regije. Ispitivanje javnosti vodilo je velikim razlikama u mišljenju oko pitanja kao što su Muslimansko bratstvo i iranski nuklearni program, ali je bilo malo pitanja koja su dovela do konsenzusa. Očito se Arapi, Turci i Iranci mogu složiti da nemaju vjere u SAD i da se treba boriti protiv nasilnog ekstremizma u regiji.
Zogby je našao da se uloga SAD-a i Irana u borbi protiv ekstremističkog nasilja doživljava većinom negativno. U Jordanu 31 posto ispitanika smatra da je uloga SAD-a pozitivna, dok u ostalih sedam zemalja, gdje je ispitivanje provedeno, manje od četvrtine smatra američku ulogu dobrom. Kad se o učinkovitosti američkog djelovanja pitalo iračke sunite, šijite i Kurde, svi zajedno su izrazili premoćno negodovanje američkih napora u borbi protiv Daeša. Više od polovice ispitanih je izrazilo protuamerički gnjev kao čimbenik rasta džihadističkih skupina. Težina te tvrdnje je ipak pomalo otupila, što je pokazatelj da je američka vojna prisutnost u regiji smanjena za vrijeme vlade Baracka Obame. U prošlim ispitivanjima, 90 posto ispitanika je tvrdilo da su američke politike krive za ekstremizam.
Tako su se SAD našle u nezgodnoj situaciji. Cijena većeg prisustva u regiji, kao napora protiv Daeša, može dodatno povećati antiamerički stav kod istih onih ljudi koji zahtijevaju uništenje džihadističkih organizacija. U regiji gdje je odgovornost vlada rijetka, a centralizirana vlast često slaba, mnogi etnički plemenski i vjerski identiteti postaju barjaci iza kojih se okupljaju članovi tih partikularnih zajednica.
Posljedično, svako pokušaj SAD-a da podupre ili osnaži jednu od tih zajednica u borbi protiv Daeša može imati loš učinak u cijeloj regiji. Ipak, postoje neka iznenađenja. Veliko uvjerenje vlada da irački Kurdi podržavaju odvajanje od Bagdada. Međutim, istraživanje je pokazalo da samo 20 posto Kurda podržava separaciju, a sve etničke i denominacijske zajednice većinom se slažu da je rješenje iračkog problema vlada koja je više reprezentativna i inkluzivna. Unatoč tome, među Iračanima postoji velika podjela. Najmanje osam od deset sunitskih Arapa smatraju da je Iran kriv za propast vlasti u Bagdadu. Manje od tri od deset sunita smatra da je Daeš glavni čimbenik sukoba u zemlji, dok tri četvrtine šijitskih Arapa misli drugačije.
Potpora Washingtona kurdskim snagama u Siriji frustrira NATO-ovu članicu Tursku i mnoge sunitske Arape u zemlji. Napori Amerikanaca da naoružaju i osposobe sunitske Arape koji se bore protiv sirijskog predsjednika Bašara al-Asada dijametralno je suprotno interesu šijitskog Irana, koji se bori protiv Daeša u Iraku. Nepovjerenje prema iranskoj Revolucionarnoj gardi je veliko u cijeloj regiji, te je njihovo kontriranje sunitskim arapskim teritorijama u Iraku često spojeno s potporom šijitskim milicijama. A popis takvih partikularnih odnosa je podugačak. Velika većina u Egiptu, Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim arapskim emiratima i Turskoj smatra da su Revolucionarna garda i Hezbolah u Libanonu važne prijetnje u Siriji, dok 20 posto njih čak smatra da je Teheran kriv za rat u Siriji.
Većina ispitanika u svakoj zemlji, s izuzetkom Irana, ukazuje na Bašara al-Asada kao glavnog krivca za trajni sukob u Siiji. Ekstremisti kao što su al-Kaida i Daeš također se drže odgovornima za sukob. Učešće skupina koje podupire Iran i Rusija većina smatra problemom. Jedino se u Libanonu ta podrška ne vidi kao poteškoća u rješavanju sukoba. Libanon i Iran se izdvajaju od drugih država po pitanju najboljeg rješenja u Siriji. Velika većina u drugim zemljama podupiru pregovore koji vode do vlade nacionalnog jedinstva u kojemu neće sjediti Bašar al-Asad. S druge strane, polovica Libanonaca i Iranaca smatra da bi najbolje rješenje bilo da se osnuje labava federacija, sa snažnim regijama, ili da se krene prema podijeli Sirije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
