Pozadina bitke na Midwayu
Nakon širenja rata na Pacifiku i zauzimanja zapadnih uporišta, japansko Carstvo je brzo ostvarilo svoje prvotne ciljeve, zauzimajući Filipine, Maleziju, Singapur i Nizozemsku Istočnu Indiju (kasnije Indonezija, koja je za Japan bila bitna zbog naftnih izvora). Druga faza operacija je počela u siječnju 1942. godine.
Premda je bilo nesuglasica između japanske vojske i mornarice, admiral Yamamoto je uspio progurati svoj plan. Yamamotov prvotni cilj je bila eliminacija američkih nosača zrakoplova, za koje je držao da su glavna prijetnja u nadolazećoj pacifičkoj kampanji; ovo je naročito dobilo na težini nakon napada na Tokio 18.travnja 1942.godine kada je 16 američkih B-25 Mitchell bombardera s USS Horneta bombardirali Tokio i druge gradove u Japanu.
Premda ovaj napad nije imao neko vojno značenje, polučio je veliki psihološki šok za Japance i ukazao na rupu u obrambenom obruču oko japanskih otočja te pristupačnost američkih bombardera japanskom teritoriju. Ovaj i drugi 'hit-and-run' napadi izvedeni od strane američkih bombardera u južnom Pacifiku su pokazali da su Amerikanci još prijetnja premda su se suzdržavali od potpunog ulaska u ratni sukob.
Yamamoto je smatrao da bi još jedan zračni napad na glavnu pomorsku bazu SAD-a, Pearl Harbor, natjerao Amerikance i cijelu njihovu flotu da isplove, uključujući nosače i njihovu pratnju. Zbog jačanja obrambenih položaja i njihovih zračnih baza na Havajskim otočjima nakon napada 07. prosinca 1941.godine, Yamamoto je procijenio da je prerizično napasti izravno Pearl Harbor. Umjesto toga Yamamoto je izabrao Midway, mali otok (atol) sjeveroistočno od lanca havajskog otočja,oko 1300 milja od Oahua. Ovo je značilo da je Midway izvan dosega svih američkih nosača zrakoplova i njihovih pratnji stacioniranih na Havajima.
Midway nije bio osobito važan u japanskim planovima, ali su Japanci smatrali da bi Amerikanci mogli Midway smatrati ključnom ispostavom za Pearl Harbor te bi stoga bili prisiljeni žestoko braniti Midway. I bili su u pravu: Amerikancu su smatrali Midway ključnim zbog baze za podmornice koje su mogle operirati izvan Pearl Harbora, služeći se njome za opskrbu i operacije, šireći time svoj radijus djelovanja na 1200 milja. Osim što je služila kao zračna baza, služila je i kao polazna baza za bombardere koji su napadali Waka otočje.
Cilj operacije zauzimanja Midwaya
Operacija, kao napad na Pearl Harbor, trebala je eliminirati SAD kao stratešku silu na Pacifiku te omogućiti Japanu 'slobodne ruke' u uspostavi 'Velike Istočno-azijske sfere utjecaja'. Japan se nadao da će još jedan poraz demoralizirati SAD da kapitulira u ratu na Pacifiku i time osigura japansku dominaciju. Namamljivanje američkih nosača zrakoplova u zamku i zauzimanje otočja Midway je bilo dio šire strategije širenja japanskog utjecaja i učvršćivanja obrambenih položaja kao odgovor na Doolittle Raid, zračni napad na Tokio. Ova operacija je smatrana kao priprema za daljnje napade na Fiji, Samou i Havaje. Jedan od glavnih nedostataka plana je kriva pretpostavka Japanaca na reakciju Amerikanaca i loše početne pozicije za napad. Najvažnije, američka obavještajna služba je uspjela dešifrirati japanske poruke i saznati datum i lokaciju planiranih napada, omogućivši time američkoj mornarici da pripremi zasjedu Japancima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.