Sve više komercijalnih interesa u rudarenju minerala na asteroidima i planetama povećava mogućnost ratovanja u svemiru. Jednadžba je jednostavna: postoje resursi, postoji natjecanje i konkurencija u eksploataciji tih resursa, postoji potreba ulaganja novca u eksploataciju, što znači da je pod upitnikom i sigurnost takvih ulaganja. Rudarenje tek treba postići svoju punu snagu, ali naznake su već postojane. Tako je japanska svemirska agencija Jaxa uspješno poslala robota na dva asteroida koji uzimaju uzorke plemenitih metala. Dvije američke kompanije, Deep Space Industries i Planetary Resources predvodnici su u svemirskom rudarenju, a u igru je ušla i britanska tvrtka Asteroid Mining Corporation.
Američka vlada i američke tvrtke i dalje igraju dominantnu ulogu u tradicionalnijem razvoju i implementaciji svemirske tehnologije. SpaceX je, na primjer, glavni privatni dobavljač raketa, a američko ratno zrakoplovstvo trenutačno koordinira međunarodni satelitski promet, pružajući napredna upozorenja o potencijalno opasnim otpadima u svemiru. No, broj igrača ubrzano raste. OECD-ov svemirski forum tvrdi da više od 80 zemalja sada ima neki oblik svemirskog programa, uglavnom usredotočen na rakete, satelite i satelitske usluge i tehnologiju. Procjenjuju da je globalna industrija vrijedna negdje oko 400 milijuna američkih dolara i brzo raste. A ta se brojka može značajno povećati kada započne rudarenje na asteroidima. Eric Stallmer, predsjednik Američke komercijalne svemirske federacije Federacije, konzorcija 85 organizacija povezanih s prostornošću i tvrtkama, vjeruje da se taj trenutak brzo približava, sugerirajući kako treba pet do deset godina za razvoj te tehnologije.
Unatoč sve većoj međunarodnoj konkurenciji, američki dužnosnici i dalje se odnose na prostor u hegemonijskim uvjetima. Ranije ovog mjeseca američki potpredsjednik Mike Pence govorio je o svemiru kao "sljedećoj velikoj američkoj granici", dok je ministar obrane James Mattis opisao svemir kao jedan od "vitalnih nacionalnih interesa" Amerike. Zatim je počeo upozoravati da postaje "sporna domena borbe", pri čemu se svijet mora prilagoditi novoj stvarnosti.
Američku glavnu vojnu aktivnost vezanu uz svemir - kao što je raspoređivanje obrambenih satelita - trenutno provodi američko ratno zrakoplovstvo u ime drugih grana vojske. Mnogo toga će se predati ovom novom entitetu, ali točno kako će svemirska sila djelovati i dalje ostaje misterij. Pentagon je zadužen za finaliziranje pojedinosti, koji će biti stavljeni pred Kongres za konačno odobrenje. Prošle godine Kongres je odbacio potrebu za takvim djelovanjem. Pitanje je bilo čemu bi ona služila, postoji li namjera da se izgrade kapaciteti, da se obučavaju astronauti ili se govori o više znanstveno-fantastičnoj orijentaciji, poput postavljanja vojnih snaga u svemir, što bi značilo da je moguć rat izvan planeta Zemlje.
Presedan je već tu, ali Amerikanci se boje samih sebe, posebno ako američki suparnici potajno počnu razvijati vlastite programe svemirskih oružja kao odgovor. Zapadna zemlja poput Sjedinjenih Država trebala bi predstaviti vodstvo, a ne biti onaj koji trči u smjeru oružja, govore bahato u Sjedinjenim Državama. Sigurno je da su Rusi reagirali na plan Sporazuma o svemirskoj sili koju je najavio Donald Trump, obećali su da će pripremiti svoje snage i ozbiljno razmotriti situaciju. Početkom 2007. Kinu je kritizirala međunarodna zajednica za testiranje sustava protiv izvedenog nauštrb vlastitog zastarjelog satelita u Zemljinoj orbiti. Test je prouzročio uništavanje satelita i stvaranje tisuća komada otpadaka. Peking je tvrdio kako incident nije bio namijenjen kao prijetnja, ali je moguće da je test mogao utjecati na američka vojna razmišljanja.
U veljači ove godine ured američkog ravnatelja nacionalne inteligencije prozvao je i Kinu i Rusiju kao potencijalne vojne suparnike u svemiru. Procjena Svjetske prijetnje 2018 u izvješću američke obavještajne zajednice navodi: "Procjenjujemo da bi, ukoliko bi se dogodio sukob koji uključuje Rusiju ili Kinu, bilo koja od tih dviju zemalja opravdavala bi napade na američke i savezničke satelite kako bi se nadoknadio svaki zaostatak u odnosu na percipiranu vojnu prednost Sjedinjenih Država u vojnim, civilnim ili komercijalnim svemirskim sustavima. "
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.