Pojava prvih slučajeva COVID-19 u podsaharskoj Africi podudarala se s otpuštanjem posljednjeg pacijenta izliječenog od groznice ebole u Demokratskoj Republici Kongo. Za prevladavanje druge najveće epidemije ove bolesti u povijesti bilo je presudno promijeniti dnevne navike stanovnika pogođenih područja. Iskustvo u borbi protiv ebole može utjecati na djelovanje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) protiv koronavirusa, na primjer, u području hitne uporabe neodobrenih cjepiva.
Sve dok u Demokratskoj Republici Kongo (DRC) do 12. travnja ne bude novih slučajeva ebole, SZO će objaviti kraj epidemije, od koje je od kolovoza 2018. godine umrlo 2200 ljudi, a stopa smrtnosti iznosi oko 68 posto. Ovu epidemiju ebole bilo je najteže savladati među 29, uglavnom lokalnih slučajeva u povijesti Afrike. Ebola, prvi put opisana 1976. godine, prenosi se kontaktom s tjelesnim tekućinama, poput krvi ili sline. Vrlo je zarazna. Neki sojevi virusa ubijaju 90 posto zaraženih, ali stopa smrtnosti najčešće je oko 40–50 posto. Do sada je najgora bila epidemija ebole u zapadnoj Africi (Gvineja, Liberija i Sierra Leone) između 2013. i 2016. u kojoj je umrlo preko 11.000 ljudi. Tada je Vijeće sigurnosti UN-a izdalo Rezoluciju 2177 (2014), u kojoj je ebolu proglasilo kao prijetnju globalnom miru i sigurnosti, što je olakšalo dobivanje oko dvije milijarde dolara od međunarodnih institucija za podršku aktivnostima medicinskih službi. Unatoč tome što je SZO najavio trenutnu epidemiju u DR Kongu u kolovozu 2019. godine kao interventnu brigu za javno zdravstvo (PHEIC), nije dobila sličnu pažnju i resurse kao prije. Samo u 2019. godini, tek je oko 60 posto od potrebnih 435,9 milijuna dolara prikupljeno od donatora za financiranje provedbe Strateškog plana odgovora na epidemiju kojeg je razvilo Ministarstvo zdravstva DR Kongo. Iako niti jedno eksperimentalno cjepivo protiv ebole nije dobilo potpuno međunarodno odobrenje, ona se od 2018. godine koriste za smanjenje infekcije na osnovi 'milosrdne uporabe'. U trenutnoj epidemiji oko 300 000 ljudi prijavilo se za cijepljenje u Demokratskoj republici Kongu i Ruandi. To je dopušteno od sredine prošle godine, kako bi se usporila stopa novih prijenosa.
Epidemija je uglavnom zahvatila provincije Sjeverni Kivu i Ituri, smještene u najnemirnijem, sjeveroistočnom dijelu DR Konga, na granici s Ruandom i Ugandom. To je područje pod samo iluzornom kontrolom Kinshase i uronjeno je u lokalne sukobe koji su uglavnom uzrokovani etničkim tenzijama i konkurencijom za mineralne sirovine. Materijali izvučeni iz improviziranih rudnika u regiji kojima često upravljaju ratni zapovjednici uključuju kobalt koji se koristi u industriji elektronike. Svaki naš mobitel ima te materijale, a svakim danom tamo umiru ljudi u masakrima i groznim načinima pojedinačnih ubojstava stanovništva. Izbijanje epidemije poklopilo se s političkom krizom u cijeloj državi. Iako je mandat predsjednika Josepha Kabile službeno istekao 2016. godine, predsjednički i parlamentarni izbori održani su tek u siječnju 2019. U područjima epidemije (Beni i Butembo okrug), koji su ujedno bili uporišta Kabilovih protivnika, otkazani su izbori, što je prouzročilo nerede koji su poremetili borbu protiv ebole. Ova je situacija produbila osjećaj frustracije i nepovjerenja stanovnika prema središnjim vlastima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.