Venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro završio je 2017. godinu s akcijom protiv ponovnih prosvjeda vezanih za vladin neuspjeh u uvozu dovoljnih količina svinjskih nožica, koje čine omiljeni i tradicionalni dio božićnog stola. U jednoj takvoj akciji su sigurnosne snage na sam Badnjak ubile jednu trudnicu. Nova 2018. godina započela je s najavom gorih vremena. Odmah po proslavi Nove godine, po cijeloj Venezueli započele su pljačke uslijed nedostatka hrane i osnovne potrošne robe. Inflacija je 2017. skočila na 2616 posto, a u novoj godini se očekuje dalji rast te financijske nedaće. Zbog loše uprave i korupcije, proizvodnja nafte je pala na najnižu razinu u posljednjih trideset godina, čime je Venezuela izgubila najvažniji izvor novca.
Venezuela je uspjela razviti ideologiju Chavizma, nazvanu po pokojnom predsjedniku Hugu Chavezu, upravo zato jer je obećao populistički razviti socijalnu pravdu, za što je iskoristio novac od proizvodnje nafte. Nakon njegove smrti, sva problematika vladajuće stranke se pokazala pogubnom za dugoročni razvoj zemlje. U 2018. godini se Caracas mora suočiti s drugačijom američkom politikom pod Donaldom Trumpom, kao i s novim političkim razvojem u Latinskoj Americi.
Trump je odmah po dolasku na vlast odbacio pasivnu politiku prema Venezueli, kakvu je vodio Barack Obama. Trumpova vlada je značajno povećala sankcije protiv pojedinaca uključenih u kršenja ljudskih prava, protudemokratskih nazora, korupciju i krijumčarenje droge, čime se nastoji delegitimizirati vlada. Više od trideset venezuelanskih dužnosnika, među kojima je i predsjednik Maduro, te njegov potpredsjednik. Sada i drugi uvode takve sankcije, pa su tako mnogi pojedinci na crnim listama Kanade, Kolumbije, Europske Unije i Meksika. Uz to, Washington je uveo ekonomske sankcije protiv Madura, ograničio mogućnost posuđivanja novca od američkih kreditora, čime se guši jedna od posljednjih poveznica za dobivanje vrijedne gotovine.
Sankcije pogađaju i više časnike venezuelanske vojske, što pokazuje interes Trumpa i za rušenjem vojne strukture u toj zemlji. Vojska je u Venezueli nadahnuta kubanskim primjerom, te se počela širiti izvan sigurnosnog sustava prema gospodarskom djelovanju, te vođenju državnih poduzeća. Stoga je vojska sada najveći dobitnik gospodarske aktivnosti zemlje, koliko god ona bila mala. Time generalima zapravo paše trenutačno stanje u zemlji, jer debelo zarađuju na mizeriji svojih sugrađana. U višim vojnim krugovima nalaze se snažni lojalisti chavizma, koji su uspjeli dobiti posebne gospodarske privilegije, no niži časnici dijele s građanima lošu ekonomsku sliku. Među njima se širi loš moral, kao i ideje do kada će Maduro moći držati zemlju pod kontrolom. Čini se da će Madurova budućnost doista biti odlučena u vojnim krugovima, a ne narodnom bunom. Čim vojska povuče svoju potporu vlasti, ona će pasti.
Uskoro, Maduro možda neće imati ni potporu nekih svojih bližih i daljih susjeda. Prijateljske vlade pružaju diplomatski izlaz Madurovoj autoritarnoj vlasti, no izborni rezultati te pragmatičnost latinoameričkih vlada dovode do novih odnosa. Dolazak na vlast Mauricia Macrija u Argentini 2015., biranje Pedra Pabla Kuczynskog za predsjednika Perua 2016., te nedavna ponovna pobjeda Sebastiana Pinere u Čileu, kao i s naznakama buduće vlasti u Brazilu, Kolumbiji, Kosta Riki, Meksiku i Paragvaju kroz 2018. godine, ne idu u korist Caracasu koji bi mogao uskoro biti posve izoliran u Južnoj Americi. Pitanje je samo hoće li taj odnos ostati na retoričkoj osudi autoritarizma u Venezueli ili će i ove zemlje implementirati financijske sankcije i diplomatsku izolaciju. Time bi Venezuela bila financijski pogođena do te mjere da vojska skine čelništvo države.
No, Venezuelu mogu spasiti Kina i Rusija. Trump je u novoj strategiji nacionalne sigurnosti opisao Kinu i Rusiju kao zemlje koje podupiru 'diktaturu u Venezueli' i koje koriste prodaju oružja za dobivanje regionalnog utjecaja. Time Peking i Moskva ulaze u tradicionalno američko područje interesa. U Washingtonu se zato razvija histerija, no ona je daleko precijenjena.
Odnosi Caracasa s ove dvije zemlje se često preuveličavaju. U listopadu 2017. Maduro je posjetio Vladimira Putina u Moskvi i dao velike izjave o neograničenoj vojnoj potpori Rusije, no takve izjave daju krivu impresiju kako postoji snažan međunarodni savez u korist Caracasa. To nije tako, a Moskva je to više puta izričito potvrdila. Zapravo, Maduro biva doista sve više izoliran, a kako gospodarska slika postaje sve gorom, tako pada i interes Kine i Rusije za ulaganjima. Maduro je od njih tražio goleme kredite kojima bi riješio sve dugove i osposobio gospodarski sustav, ali Peking i Moskva su predložili tek manju ekonomsku pomoć. Kinezi su zapravo odbili dati uobičajenu pomoć Venezueli, a kamoli da su predložili svoju ulogu u rješavanju dubokih strukturalnih problema. Caracas je i dužan objema zemljama, ali Rusija je dala dobre uvjete za otplatu duga od tri milijarde dolara, no nije dozvolila novo financiranje.
Godinama je Venezuela kupovala oružje od Rusije, a nakon pada cijene nafte 2014. Rusija je počela pružati gospodarsku pomoć u kritičnom trenutku, jer su spasili državnu naftnu kompaniju Petroleos de Venezuela (PDVSA) čiste propasti. No, Putin nije filantrop. Rosnjeft je ujedno kupio neka venezuelanska nalazišta i opremu za iznimno povoljnu cijenu. Uz to, Rusima se jednostavno sviđa biti u blizini američkih nacionalnih interesa, gotovo kao protuudarac za američko miješanje u ruskom susjedstvu. No, Putin će teško nastaviti davati takvu potporu. Ruski predsjednik je već najavio u svojoj predizbornoj kampanji kako će smanjiti trošenje, između ostalog i smanjivanje ruske uloge u sirijskom građanskom ratu, a i samo rusko gospodarstvo ima smanjene sposobnosti davanja financijske pomoći uslijed smanjene cijene nafte i sankcija zapadnih zemalja.
Kina je ušla u strateško partnerstvo s Venezuelom 2007. godine, kada je Chavez konsolidirao moć socijalista. Kina je od tada do 2012. ulila 40 milijardi dolara u Venezuelu, što je najveće ulaganje u Latinsku Ameriku do sada. To je ulaganje spasilo Chavezovo ponovno biranje 2012. No, danas je ta financijska romansa gotova, ne samo zbog nezadovoljstva gospodarskim upravljanjem danog novca, već i zbog političke potrebe držanja kineske pozicije u sve multipolarnijem svijetu. U tom smislu, Madura neće spasiti ni Kina niti Rusija, ali će nastojati i dalje imati utjecaj u toj južnoameričkoj zemlji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
