S 33,5 bilijuna kubičnih metara prirodnog plina, Iran ima jednu od najvećih rezervi konvencionalnog plina na svijetu. Uz te velike rezerve plina ima i također goleme resurse nekonvencionalnog plina, čija se eksploatacija agresivno proučava. Međutim, u izvoznoj bilanci prirodni plin nikada nije uspio ostvariti značaj kakav ima izvoz nafte. Ipak, Iran je u posljednjih nekoliko godina započeo s povećanjem proizvodnje plina, unatoč sankcijama i drugim izazovima na tom putu. Sve do 2016. gotovo cijela proizvodnja plina u Iranu namijenjena je domaćoj potrošnji, a nafta je činila većinu izvoza energenata. U međuvremenu, smanjenje korištenja plina u zemlji otvorilo je Iranu priliku za izvoz, koji je i dalje zanemariv u usporedbi s resursnim potencijalima. Dužnosnici Islamske Republike nedavno su izjavili kako je izvoz plina povećan za 64 posto u razdoblju od 21. ožujka do 22. kolovoza ove godine, u usporedbi s godinom prije.
Prema dostupnim podacima, Iran je prošle godine proizveo 202 milijarde kubičnih metara plina. Iransko Ministarstvo nafte predviđa do 2020. godišnju proizvodnju od 300 milijarde kubičnih metara, što je također samo djelić goleme resursne baze. Drugi su ciljevi i prioriteti da Iran ostane treći najveći proizvođač plina u svijetu, s 360 milijarde kubičnih metara plina godišnje do 2025; održavati i povećavati proizvodnju nafte; dovesti plin u elektrane, industrije temeljene na plinu i petrokemije kako bi se povećao izvoz njihovih proizvoda, ali očito uz određenu povoljniju cijenu dobave plina; zamijeniti domaću potražnju za naftnim proizvodima prirodnim plinom i održavati udio plina u iranskoj energetskoj potrošnji iznad 70 posto; te izvoziti plin u regionalne zemlje, indijski potkontinent i Europu.
No, Iran nema strategiju proizvodnje ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji je lakši za prijevoz do dalekih tržišta, posebice Europe. Iako Teheran ima jedan značajan projekt u ovom sektoru, razvoj ove tehnološki složenije grane plinskog sektora nije prioritet Irana u srednjoročnom razdoblju. Iranska vizija plina opisuje se dobro u Dokumentu o gospodarsku otpora (naziv se odnosi na službenu gospodarsku politiku Islamske Republike Iran) koji naglašava vrijedna djelovanja i povećava izvoz plina i električne energije, kao i izvoz petrokemijskih i naftnih proizvoda. Svaki taj korak ima smisla ako je strategija stvarana zajedno s dobitcima za domaće tržište. Ipak, svaki korak ujedno vodi izazovu koje Iran mora savladati.
Prije svega, povećanje od 202 na 360 milijardi kubičnih metara plina do 2025. zahtijeva ulaganje od više od 50 milijardi dolara u projekte obnove, a uz to su potrebni novi kapaciteti plinovoda. Problem nije stvaranje projekta ili čak financiranje, već stalni dotok ulaganja i iranska sposobnost prilagođavanja tih ulaganja s obziro...
Prema dostupnim podacima, Iran je prošle godine proizveo 202 milijarde kubičnih metara plina. Iransko Ministarstvo nafte predviđa do 2020. godišnju proizvodnju od 300 milijarde kubičnih metara, što je također samo djelić goleme resursne baze. Drugi su ciljevi i prioriteti da Iran ostane treći najveći proizvođač plina u svijetu, s 360 milijarde kubičnih metara plina godišnje do 2025; održavati i povećavati proizvodnju nafte; dovesti plin u elektrane, industrije temeljene na plinu i petrokemije kako bi se povećao izvoz njihovih proizvoda, ali očito uz određenu povoljniju cijenu dobave plina; zamijeniti domaću potražnju za naftnim proizvodima prirodnim plinom i održavati udio plina u iranskoj energetskoj potrošnji iznad 70 posto; te izvoziti plin u regionalne zemlje, indijski potkontinent i Europu.
No, Iran nema strategiju proizvodnje ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji je lakši za prijevoz do dalekih tržišta, posebice Europe. Iako Teheran ima jedan značajan projekt u ovom sektoru, razvoj ove tehnološki složenije grane plinskog sektora nije prioritet Irana u srednjoročnom razdoblju. Iranska vizija plina opisuje se dobro u Dokumentu o gospodarsku otpora (naziv se odnosi na službenu gospodarsku politiku Islamske Republike Iran) koji naglašava vrijedna djelovanja i povećava izvoz plina i električne energije, kao i izvoz petrokemijskih i naftnih proizvoda. Svaki taj korak ima smisla ako je strategija stvarana zajedno s dobitcima za domaće tržište. Ipak, svaki korak ujedno vodi izazovu koje Iran mora savladati.
Prije svega, povećanje od 202 na 360 milijardi kubičnih metara plina do 2025. zahtijeva ulaganje od više od 50 milijardi dolara u projekte obnove, a uz to su potrebni novi kapaciteti plinovoda. Problem nije stvaranje projekta ili čak financiranje, već stalni dotok ulaganja i iranska sposobnost prilagođavanja tih ulaganja s obziro...
