Američka Javna radiotelevizijska služba (PBS), neprofitna medijska organizacija koja je izvanredno neovisna (zbog čega ju je Trumpova administracija i pokušala uništiti) sažela je iranski politički sustav napominjući da 'Na površini američke i iranske vlade imaju mnogo zajedničkog: predsjednik koji je izabran u narodu, bučno zakonodavno tijelo i moćno sudstvo. Očigledna razlika leži u činjenici da je Iran Islamska Republika i da jedan čovjek, Vrhovni vođa, obnaša ideološku i političku kontrolu nad sustavom kojim dominiraju klerikalci koji zasjenjuju svaku glavnu funkciju države.' Drugim riječima, Iran nije demokracija ili barem nije demokracija zapadnog i liberalnog tipa, baš kao što to nisu, na primjer, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Brunej i Egipat, čiji su svi čelnici značajni saveznici Trumpove administracije. Postoji jedna velika razlika između Irana i tih zemalja. Naime, u Iranu se ne zna unaprijed tko će pobijediti na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, za razliku od vrlih prijatelja svekolikog Zapada.
No bez obzira na nedemokratski karakter iranske države, ona je neovisna zemlja koja ne predstavlja nikakvu prijetnju Sjedinjenim Državama, bez obzira na to što bi mogli tvrditi ekstremisti u Washingtonu. Teheranski režim izmamio je i izrekao nerealizirane prijetnje, ali apsurdno je zamisliti da prijeti izravno Sjedinjenim Državama. Čak bi i procjena rizika od strane Odjela za nacionalnu sigurnost mogla iznijeti samo upozorenje da su Iranci pakleno usmjereni na vršenje cyber napada, miješanje u izbore, terorizam i širenje dezinformacija na Covid-19. Nije bilo dokaza za bilo što od toga, ali Washington nije poznat po tome što pruža tvrde činjenice koje podupiru optužbe iznesene protiv neprijatelja trenutka. Uostalom, treba li gledati išta dalje od psihološki nestabilnog predsjednika koji se drži zadnjim snagama za stol Ovalnog ureda, pa da se vidi koliko je sramote i gubitka ugleda doživjela Amerika u svijetu?!
Agenda mrzitelja mira koji čine veliku većinu i Demokratskih i Republikanskih političara u Washingtonu, ogrezlih u grijeh struktura i samodopadno nametanje cijelom svijetu, jest da se demoniziranje drugih država, pa čak i onih partnerskih, nastavi što je jače moguće. S dolaskom Joea Bidena na vlast, takvi potezi neće biti toliko jasni kao što su bili u vrijeme Trumpa. Uostalom, Donaldu Trumpu treba čestitati što je ogolio krajnje licemjerje američke visokopolitičke scene i ukazao na cjelokupnu kaubojsku politiku koja se odvija u svijetu od vremena Harrya S. Trumana do danas. Pritom valja naglasiti da nije nipošto nemoguće da gledamo posljednje godine američke veličine. Logika povezanosti političke moći s tehnologijom proizvodnje je ovdje ključna. Britansko Carstvo je propalo onog trenutka kada je nafta zamij...
No bez obzira na nedemokratski karakter iranske države, ona je neovisna zemlja koja ne predstavlja nikakvu prijetnju Sjedinjenim Državama, bez obzira na to što bi mogli tvrditi ekstremisti u Washingtonu. Teheranski režim izmamio je i izrekao nerealizirane prijetnje, ali apsurdno je zamisliti da prijeti izravno Sjedinjenim Državama. Čak bi i procjena rizika od strane Odjela za nacionalnu sigurnost mogla iznijeti samo upozorenje da su Iranci pakleno usmjereni na vršenje cyber napada, miješanje u izbore, terorizam i širenje dezinformacija na Covid-19. Nije bilo dokaza za bilo što od toga, ali Washington nije poznat po tome što pruža tvrde činjenice koje podupiru optužbe iznesene protiv neprijatelja trenutka. Uostalom, treba li gledati išta dalje od psihološki nestabilnog predsjednika koji se drži zadnjim snagama za stol Ovalnog ureda, pa da se vidi koliko je sramote i gubitka ugleda doživjela Amerika u svijetu?!
Agenda mrzitelja mira koji čine veliku većinu i Demokratskih i Republikanskih političara u Washingtonu, ogrezlih u grijeh struktura i samodopadno nametanje cijelom svijetu, jest da se demoniziranje drugih država, pa čak i onih partnerskih, nastavi što je jače moguće. S dolaskom Joea Bidena na vlast, takvi potezi neće biti toliko jasni kao što su bili u vrijeme Trumpa. Uostalom, Donaldu Trumpu treba čestitati što je ogolio krajnje licemjerje američke visokopolitičke scene i ukazao na cjelokupnu kaubojsku politiku koja se odvija u svijetu od vremena Harrya S. Trumana do danas. Pritom valja naglasiti da nije nipošto nemoguće da gledamo posljednje godine američke veličine. Logika povezanosti političke moći s tehnologijom proizvodnje je ovdje ključna. Britansko Carstvo je propalo onog trenutka kada je nafta zamij...
