Jedan od mogućih scenarija za veliku ukrajinsku krizu od početka je bio ovaj kojem smo danas svjedočili. Baš kao i prošle godine, kada su napetosti dosegle točku vrenja, iz Moskve proglašavaju - "Vojne vježbe su završene! Vojska se povlači!". I zaista, neposredno zatim rusko ministarstvo obrane objavilo je snimke tenkova, oklopnih vozila i trupa kako se ukrcavaju na vlakove i druga transportna sredstva. Velike vježbe u Bjelorusiji potrajat će još nekoliko dana, do 20. veljače, ali ako je suditi po ruskim tvrdnjama, vojska se definitivno povlači što bi pak značilo da je i ova kriza zapravo okončana. Ako jest, što se dogodilo? Koji je njezin ishod? Je li Rusija ostvarila svoje strateško-sigurnosne ciljeve?
Ovisi o tome koliko je toga zapravo dogovoreno, a da javnost još uvijek s detaljima nije ni upoznata. Sate i sate proveli su zapadni lideri u razgovoru s Putinom, što uživo (Macron i Scholz), što putem telefona (Biden itd). O čemu se sve razgovaralo, još uvijek znamo jako malo, ali kada je ukrajinski ambasador u Londonu jučer za BBC počeo spominjati mogućnost ukrajinskog odustajanja od ulaska u NATO, bila je to bez sumnje prijelomna točka. Teško da je njemu prvom "sinula" takva ideja. Očito je to nešto o čemu se već intenzivno razgovaralo, a Rusija vjerojatno ne bi tako brzo povlačila svoje trupe da ne osjeća da je ovo dobar ishod po nju.
Podsjetimo još jednom na to da je ova kriza eskalirala u trenutku kad je Rusija postavila cijeli niz svojih sigurnosnih zahtjeva te je već tada bilo jasno da ona ne može očekivati da će svi biti zadovoljeni. Štoviše, sa Zapada su njeni zahtjevi odmah odbijeni, uključujući i onaj glavni koji se tiče sprečavanja potencijalnog ukrajinskog ulaska u NATO savez. Zapravo skoro pa ništa od kompromisa nismo javno čuli. Rusija je na to reagirala daljnjim gomilanjem svojih snaga na granicama Ukrajine.
Zanimljiv detalj, a to je još jedna stvar "posuđena" od prošlogodišnje krize, je taj da je Rusija sve ovo vrijeme eksplicitno tvrdila kako nipošto ne namjerava napasti Ukrajinu te da su optužbe samo "zapadnjačka propaganda". Sad, ako se ruska vojska zaista povuče, svi oni koji su prognozirali da će invazija krenuti "svaki trenutak" će sigurno izgledati pomalo blesavo, kao kakvi ratni huškači. Nema sumnje, bilo je tijekom ove krize itekako velikog ratnog huškanja, no nije da Rusija nije dala baš nikakav povod.
Opet posve očekivano, najglasnije ratne trube bile su od strane onih koji osjećaju da bi u slučaju eskalacije imali najmanje za izgubiti. SAD je doslovno danima neprekidno slao u javnost "provjerene obavještajne informacije" koje tvrde kako ruski napad samo što nije počeo. U međuvremenu Washington je pripremio vjerojatno najsnažnije sankcije ikad osmišljene. Ako rata ne bude nekima će zasigurno biti žao što nisu po Rusiji udarili s tim ekonomskim posljedicama.
Hoće li se ova kriza okončati bez jasnog pobjednika? Moguće je. Ruski tenkovi se još nisu stigli ni ukrcati u vlakove, a obje strane su glasno krenule proglašavati pobjedu. Iz Moskve se moglo čuti kako su "razbili zapadnjačku propagandu bez ispaljenog hica" dok u isto vrijeme ukrajinski ministar vanjskih poslova u razgovoru s novinarima navodi: "Mi i naši saveznici uspjeli smo zajedno zaustaviti Rusiju od daljnje eskalacije".
Da, zaista će biti teško interpretirati ishod ove krize ako ona ovako završi. Jasno, ne treba posebno ni napominjati da je svaki scenarij koji ne uključuje veliki rat u Europi pohvalan ishod. No, ako Rusija nije dobila niti jedan od svojih sigurnosnih zahtjeva, na temelju čega onda slave ovakav ishod? Dobro, uspjeli su cijeli svijet dovesti u situaciju da vjeruju kako je na pomolu strašan scenarij koji bi, u slučaju da stvari malo izmaknu kontroli, mogao završiti u vojnom sukobu Rusije i NATO-a, ali pošto je Rusija ta koja je ionako bila "na potezu" ona je ujedno i ta koja je bila u stanju ovo de-eskalirati na ovakav način.
Njezini sigurnosni zahtjevi pak nisu prihvaćeni, bar ne javno, niti jedan. Ukrajinski dužnosnici i danas ispravljaju svog ambasadora u Londonu te navode kako definitivno idu prema NATO članstvu. Što je pak s Donbasom? Zar nije upravo Moskva rekla da je ukrajinska vojska nagomilana uzduž kontaktne linije i da je Kijev taj koji zapravo sprema invaziju (na Donjeck i Lugansk)? Nije li ruska vojska bila raspoređena oko Ukrajine baš da svojom silom odvrati - barem prema moskovskom narativu - ukrajinsku vojsku od napada na Donbas?
I što je sa statusom Donbasa? Ruska Duma danas je izglasala prijedlog priznavanja samoproglašenih Narodnih republika Donjeck i Lugansk te je taj prijedlog već poslan na Putinov stol. Ako Putin stavi svoj potpis onda bi Donjeck i Lugansk dobili status kakav danas imaju Abhazija i Južna Osetija, gruzijske pokrajine koje su se odcijepile za vrijeme kratkog rusko-gruzijskog rata 2008. Abhazija i Južna Osetija su danas ruski protektorati, a slično bi mogle završiti i pokrajine na istoku Ukrajine. Dakako, to bi bio jako loš scenarij po Kijev jer bi time pale u vodu ideje o ponovnoj integraciji u sastav Ukrajine, bilo mirnim ili vojnim putem.
Za vrijeme ove krize Putin je u više navrata konstatirao da nema alternative sporazumu iz Minska (iz 2015.) te optužuje Kijev da ne žele implementirati svoju stranu dogovora. Drugim riječima, tvrdi kako Kijev ne želi dati široku autonomiju za Donbas. No, ako neće Kijev onda će možda Moskva s time da bi po Zelenskog i ukrajinski vrh svakako bolja opcija bila da oni daju Donjecku i Lugansku autonomiju umjesto da im daje Moskva jer ako se Putin odluči na takav potez, te regije se može onda komotno smatrati de-facto ruskima. Uskoro ćemo vidjeti što će po tom pitanju odlučiti Putin.
Situacija se svakako smiruje, ali i dalje je opasna. Postoji opasnost od provokacija koje bi mogle dovesti do vojne eskalacije. Nije tajna da su neki već bili spremni za rat i u njemu su vidjeli potencijalno ostvarenje svojih ciljeva. No, ako rat bude izbjegnut to je onda ostvarenje ciljeva većine, prije svega naroda Ukrajine i Rusije jer njihov međusobni sukob bio bi ogromna tragedija, još jedno inter-slavensko krvoproliće zbog situacije koja je zakuhana od strane nekih drugih centara moći.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
