Koronavirus ubrzava, a Europa se čudi što se našla u poprilično zeznutoj situaciji. Cjepivo koje su već naručili ne stiže, kasni, a pitanje je i kad će. Što se točno dogodilo? Svima u Bruxellesu je zapravo sve već i više nego jasno, ali za sada vidimo tek "manje pobune", priče o tome kako će se "lupiti šakom o stol" ne bi li se farmaceutske kompanije "natjeralo" da isporuče ono za što su već plaćene. Problem je da nema tog stola po kojem bi se lupalo, osim možda po cijeloj dužini Atlantika jer s dvije strane ovog oceana kriju se odgovori na pitanje gdje je završilo cjepivo namijenjeno Europskoj uniji.
Ono što se događa zapravo je druga runda "Jeb*š EU" pristupa kojeg je nehotično na "vrućoj liniji" prije nekoliko godina popularizirala zamjenica američkog državnog tajnika Victoria Nuland. Iznenađenje je minimalno, barem što se tiče onih koji su se tako postavili, iznenađuje tek količina naivnosti s kojom Europa raspolaže. Ako postoji samocenzura onda je ovo samonaivnost koja je proizvedena od strane europskih beskonačnih izbjegavanja "talasanja" status quo poretka koji postoji na trans-atlantskoj liniji. U suprotnom ne bi bilo potrebe za sve ove "javne tajne" već bi se otvoreno reklo ono što već znaju gotovo svi - SAD i Britanija su uskočile preko reda, dali više novca farmaceutima, a ovi su pak opravdali svoju misiju: koja nije spašavanje čovječanstva od ozbiljne ugroze već stvaranje profita - "spas" ovdje dolazi gotovo kao nuspojava (i to ako novi sojevi virusa ne pomrse i ta nadanja).
Kako piše britanski list The Telegraph, cjepiva kompanije AstraZeneca - koje je EU već naručila i platila - "možda su završila u Britaniji", otkrivaju neimenovani diplomatski izvori iz Bruxellesa. Kako je to moguće? Kako smo i rekli, a spomenuti "neimenovani" izvori to i potvrđuju - ova britansko-švedska farmaceutska kompanija isporučila je Britaniji već pripremljene doze za EU pošto je Britanija platila veću cijenu po dozi no što je EU isposlovala još ranije.
Sve su to i više nego dobro poznati aspekti nadmetanja pred konkurencijom u slobodnom tržištu, ali je tragično i poražavajuće da se to prepustilo i u ovoj priči. Ovo nije nadmetanje za "novi pametni telefon", ovdje je riječ i o ljudskim životima i o funkcioniranju državnih ekonomija. Mnoge zemlje vole isticati da je ova pandemija "poput ratnog stanja" - zašto se onda i ne ponašaju tako? U ratu je svaka država i više nego sposobna podrediti sav privatni biznis obrani zemlje, tu velikih rasprava nema. Kako je onda moguće da je "sudbina svijeta" povjerena nekolicini stranih farmaceutskih profitera? Ako jedna mala Kuba može proizvesti učinkovito cjepivo, zar se može povjerovati da je cijela Europa toliko potkapacitirana? Europska unija trebala je skupiti hrabrosti i ovu borbu pretvoriti u blokovski projekt s cilj...
Ono što se događa zapravo je druga runda "Jeb*š EU" pristupa kojeg je nehotično na "vrućoj liniji" prije nekoliko godina popularizirala zamjenica američkog državnog tajnika Victoria Nuland. Iznenađenje je minimalno, barem što se tiče onih koji su se tako postavili, iznenađuje tek količina naivnosti s kojom Europa raspolaže. Ako postoji samocenzura onda je ovo samonaivnost koja je proizvedena od strane europskih beskonačnih izbjegavanja "talasanja" status quo poretka koji postoji na trans-atlantskoj liniji. U suprotnom ne bi bilo potrebe za sve ove "javne tajne" već bi se otvoreno reklo ono što već znaju gotovo svi - SAD i Britanija su uskočile preko reda, dali više novca farmaceutima, a ovi su pak opravdali svoju misiju: koja nije spašavanje čovječanstva od ozbiljne ugroze već stvaranje profita - "spas" ovdje dolazi gotovo kao nuspojava (i to ako novi sojevi virusa ne pomrse i ta nadanja).
Kako piše britanski list The Telegraph, cjepiva kompanije AstraZeneca - koje je EU već naručila i platila - "možda su završila u Britaniji", otkrivaju neimenovani diplomatski izvori iz Bruxellesa. Kako je to moguće? Kako smo i rekli, a spomenuti "neimenovani" izvori to i potvrđuju - ova britansko-švedska farmaceutska kompanija isporučila je Britaniji već pripremljene doze za EU pošto je Britanija platila veću cijenu po dozi no što je EU isposlovala još ranije.
Sve su to i više nego dobro poznati aspekti nadmetanja pred konkurencijom u slobodnom tržištu, ali je tragično i poražavajuće da se to prepustilo i u ovoj priči. Ovo nije nadmetanje za "novi pametni telefon", ovdje je riječ i o ljudskim životima i o funkcioniranju državnih ekonomija. Mnoge zemlje vole isticati da je ova pandemija "poput ratnog stanja" - zašto se onda i ne ponašaju tako? U ratu je svaka država i više nego sposobna podrediti sav privatni biznis obrani zemlje, tu velikih rasprava nema. Kako je onda moguće da je "sudbina svijeta" povjerena nekolicini stranih farmaceutskih profitera? Ako jedna mala Kuba može proizvesti učinkovito cjepivo, zar se može povjerovati da je cijela Europa toliko potkapacitirana? Europska unija trebala je skupiti hrabrosti i ovu borbu pretvoriti u blokovski projekt s cilj...
