Prema logici izborne utrke, kandidat mora zauzeti što umjereniji stav kako bi dobio većinsku potporu. U politologiji se ta logika naziva 'catch-all' strategijom, u kojoj se stavovi kandidata i stranke nastoje što više poopćiti, kako bi se dobilo što više glasova iz svih spektara političkih stavova i mišljenja birača. Ima jedna velika iznimka u toj metodi, a to su američki predsjednički izbori, u kojima već desetljećima kandidati zauzimaju relativno ekstremne pozicije o raznim pitanjima. Poneke analize pokazuju da su polarizirane pozicije posljedica ekstremnih pogleda glavnih podupiratelja stranaka. To su klasični glasači Republikanaca i Demokrata, a među njima stoje tzv. 'swing' glasači koji procjenjuju koliko pozicije kandidata odgovaraju njihovim interesima te čine tzv. racionalni izbor.
Razlog tome može biti pad broja swing glasača koji ili postaju lojalni glasači pojedine stranke ili apstiniraju od glasovanja. S njihovim odlaskom, izbori sve više ovise o mobiliziranju članova stranke, a ne o uvjeravanju skeptičnih glasača ili onih koji promišljaju nezavisno. Zbog toga većina političara ne želi proturječiti ili demoralizirati svoje baze. Klasičan primjer toga jest pozitivan stav Donalda Trumpa prema nošenju oružja u SAD-u. Iako je sam bio u akcijama protiv nošenja oružja, kad je postao kandidatom Republikanske stranke nužno je morao stati uz jaki stav klasičnih Republikanaca.
Doista, dublja ispitivanja glasačkog tijela pokazuje da je Republikanska baza daleko više konzervativnija nego swing glasači u centru, dok je Demokratska baza daleko više liberalnija od centra. I dok je obraćanje lojalnoj bazi donekle i logično (iako s posve iracionalnim stavovima po kojima su mnogi kandidati poznati i ismijavani u javnosti), nije jasno zašto su centristički pogledi i dalje brojnog swing glasačkog tijela neuspješni u privlačenju kandidata za barem dio centra ideološkog spektra. Glavni je razlog taj što obični glasači ne biraju svog kandidata na temelju svojih ideoloških pozicija. Elegantna teorija racionalnog izbora je često upitna.
U tom procesu veliku ulogu imaju stranački aktivisti. Oni su međusobno sasvim različiti, te se sastoje od građana uključenih u aktivnosti predizborne kampanje, preko velikih financijskih podupiratelja političkih stranaka i pojedinačnih kandidata, pa sve do tisuća malih podržavatelja i stranačkih dužnosnika. Svi oni odražavaju golemu heterogenost baze koja u dinamičnom procesu samoizbora smatra da predstavlja stranku onako kako je stranka sama predstavljena u njihovim umovima. No, stranka ne ovisi o njihovim razmišljanjima u potpunosti. Tipično, dvije američke velike političke snage ovise o njihovom novcu, potencijalno i nekim drugim resursima za postizanje dobre kampanje.
Američki se birači većinom određuju prema vladinom t...
Razlog tome može biti pad broja swing glasača koji ili postaju lojalni glasači pojedine stranke ili apstiniraju od glasovanja. S njihovim odlaskom, izbori sve više ovise o mobiliziranju članova stranke, a ne o uvjeravanju skeptičnih glasača ili onih koji promišljaju nezavisno. Zbog toga većina političara ne želi proturječiti ili demoralizirati svoje baze. Klasičan primjer toga jest pozitivan stav Donalda Trumpa prema nošenju oružja u SAD-u. Iako je sam bio u akcijama protiv nošenja oružja, kad je postao kandidatom Republikanske stranke nužno je morao stati uz jaki stav klasičnih Republikanaca.
Doista, dublja ispitivanja glasačkog tijela pokazuje da je Republikanska baza daleko više konzervativnija nego swing glasači u centru, dok je Demokratska baza daleko više liberalnija od centra. I dok je obraćanje lojalnoj bazi donekle i logično (iako s posve iracionalnim stavovima po kojima su mnogi kandidati poznati i ismijavani u javnosti), nije jasno zašto su centristički pogledi i dalje brojnog swing glasačkog tijela neuspješni u privlačenju kandidata za barem dio centra ideološkog spektra. Glavni je razlog taj što obični glasači ne biraju svog kandidata na temelju svojih ideoloških pozicija. Elegantna teorija racionalnog izbora je često upitna.
U tom procesu veliku ulogu imaju stranački aktivisti. Oni su međusobno sasvim različiti, te se sastoje od građana uključenih u aktivnosti predizborne kampanje, preko velikih financijskih podupiratelja političkih stranaka i pojedinačnih kandidata, pa sve do tisuća malih podržavatelja i stranačkih dužnosnika. Svi oni odražavaju golemu heterogenost baze koja u dinamičnom procesu samoizbora smatra da predstavlja stranku onako kako je stranka sama predstavljena u njihovim umovima. No, stranka ne ovisi o njihovim razmišljanjima u potpunosti. Tipično, dvije američke velike političke snage ovise o njihovom novcu, potencijalno i nekim drugim resursima za postizanje dobre kampanje.
Američki se birači većinom određuju prema vladinom t...
