Kada proučavamo vanjsku politiku pojedine regije su iznimno zastupljene, što je i razumljivo pošto su to često regije u kojima traju konflikti. Prije svega govorimo o prostoru Bliskog istoka, mada smo nedavno imali i rat na teritoriju Europe, onaj u Ukrajini. Geopolitičke prilike na Dalekom istoku su također poznate, kao i one u Latinskoj Americi i Africi. No, ako postoji prostor o kojem se relativno rijetko govori onda je to svakako prostor centralne Azije, ali to bi se uskoro moglo poprilično promijeniti.
Moglo bi se reći kako su zemlje centralne Azije imale sreću da ih se pustilo da ovako dugo "spavaju". Velike sile svoj su fokus koncentrirale na neke druge prostore i u to vrijeme centralna Azija mogla je živjeti mirno i po svom.
Dakako, to se nije nužno dopalo baš svima koji žive tamo. Naime, često se ideja o autoritarnoj vlasti vezuje za Bliski istok, no centralna Azija još je vjerojatno i rigidnija po tom pitanju. Kako smo i rekli, nitko ih nije spominjao godinama, desetljećima, no u tom periodu u ovim zemljama nije došlo do znatnog pomaka po pitanju demokracije, ljudskih prava i slobode govora.
Riječ je o prostoru koji je nastao raspadom SSSR-a. Kada govorimo o centralnoj Aziji onda primarno govorimo o ovih 5 bivših sovjetskih republika: Kazahstan (17 milijuna ljudi), Kirgistan (5,7 milijuna), Tadžikistan (8 milijuna), Turkmenistan (5,2 milijuna) i - najveća od njih - Uzbekistan koji ima 30 milijuna ljudi.
Mnogi često pogrešno misle da je Kazahstan najmnogoljudnija država centralne Azije, ali nije već je samo zemljopisno najveća. Ako bismo u centralnu Aziju ubrojili i Afganistan, onda bi ona bila najmnogoljudnija zemlja pošto Afganistan ima 31 milijun ljudi.
Pogledajmo ih sve na karti:
Povijesno gledano centralna Azija je bila usko vezana uz Nomade i Put svile. Drugim riječima, ovo je bilo sjecište kretanja ljudi, dobara, ali i ideja između Europe i zapadne, južne i istočne Azije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
