Poduzetnik je pojam, zajedno s poduzetništvom, koji se vrlo često pojavljuje u stručnim i znanstvenim člancima, ali i u širokoj javnoj upotrebi. To nije čudno budući da bi prema mišljenju većine ekonomista privatno poduzetništvo trebalo biti pokretač svakog gospodarstva koje se bazira na tržištu ili na mješavini javnog i privatnog sektora. Upravo takva su uvjerljivo nacionalna gospodarstva današnjice. Ako je poduzetništvo temelj uspješnog gospodarstva onda se može postaviti pitanje kakav to treba biti poduzetnik da bi s pozitivnim rezultatima na tržištu rukovodio nekom svojom privatnom tvrtkom?
Danas se širom planeta, a osobito u tranzicijskim zemljama, mnoge osobe žele okušati u poduzetničkim vodama da ne znaju osnovne teoretske pojmove, a nepoznavanje prakse ne treba ni spominjati. Iz tih razloga treba promotriti što vrhunski ekonomski stručnjaci misle kakvi trebaju biti poduzetnici.
Sam pojam poduzetnika u ekonomsku znanost je prvi uveo Richard Cantillon u "Raspravi o naravi trgovine" iz 1725. gdje je poduzetnike prikazao kao zakupnike zemljišta, trgovce, manufakturiste, graditelje, itd., ali i liječnike, slikare i odvjetnike, naglašavajući neizvjesnost i rizik u njihovu poslovanju. Adam Smith, ovisno o tome rade li poduzetnici sami ili stječu kapital, razlikuje poduzetnike koji to čine: marljivošću i štedljivošću, poslovnim kalkulacijama i poslovnim inovacijama. Jean Baptiste Say, francuski ekonomist, političar i poduzetnik istaknuo je još 1800. da poduzetnik prebacuje ekonomske resurse iz područja manje u područja veće produktivnosti i veće dobiti kombinirajući osnovne čimbenike proizvodnje. Say ističe važnost osmišljavanja poslovnih pothvata, ali i značenje kontrole poslovanja i rukovođenja.
Peter Drucker, u znanstvenim krugovima vremena u kojem živimo smatra se najznačajnijim predstavnikom u području poduzetništva i menadžmenta i kaže: "Poduzetnici nisu ni kapitalisti, premda im je, dakako, potreban kapital kao i za sve ekonomske djelatnosti (a i većinu neekonomskih). Nisu ni investitori. Oni, naravno, riskiraju, ali to čini svatko tko se upušta u bilo kakvu ekonomsku aktivnost. Bit ekonomske djelatnosti jest usmjeriti sadašnje resurse u skladu s budućim očekivanjima, a to pretpostavlja neizvjesnost i rizik. Poduzetnik nije ni poslodavac, ali može biti, a često to i jest, zaposlen u dotičnom poduzeću - ili je netko tko radi sam i isključivo sam".
Uzimajući u obzir sve važne faktore, poduzetnik se može definirati kao osoba nadarena poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, odlučna i spremna da preuzme rizik upravljanja poduzećem na temelju inovacija i stalnog razvoja, kako to u knjizi "Ekonomika poduzeća" navodi prof. Ravlić ili jednostavnije kao poslovni čovjek koji ulaže svoj novac u određeni poslovni poduhvat nadajući se zaradi, tj. dobiti.
Nicholas C. Siropolis kaže da se danas udomaćilo značenje riječi poduzetnik, pa je uobičajeno upotrijebiti tu riječ za bilo koga tko vodi poduzeće - npr. osobu koja predsjeda cjelokupnim General Motorsom, vlasnika voćarnice na uglu, vlasnika McDonald'sove franšize ili akvizitera časopisa s kućnog telefona. Adolf Dragičević definira poduzetnika kao osobu koja raspolaže sredstvima potrebnim za određenu djelatnost te samostalno donosi ekonomske odluke koje se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira proizvodne činitelje, koordinira njihovo djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelokupnim poslovanjem.
Iz navedenog možemo zaključiti da je u prošlosti riječ poduzetnik imala mnogo preciznije, čišće značenje. Označavala je u pravilu samo one pojedince koji su stvorili vlastito poduzeće, dok suvremene definicije pod navedenim pojmom smatraju osobu koja pokreće, organizira, vodi i preuzima rizik poslovnih pothvata. Promijenila su se sredstva, poslovna oruđa i običaji, opće okruženje, ali je kao bitna poduzetnička značajka ostala spremnost da se kombiniranjem novih tehnologija, znanja i tržišnih prigoda uđe u poslovne pothvate koji donose profit. Stara je poduzetnička izreka: "tko riskira, taj i profitira".
Prema istraživanjima Yankelovich Partnera za Pitney Bowes Inc. identificira se pet tipova poduzetnika, kao i utjecaj njihovih osobnih karakteristika na način vođenja poslovanja:
1) Idealisti. U kategoriji idealista ubrajamo oko 24% poduzetnika. Navedeni poduzetnici kao razlog svog ulaska u poduzetničke vode navode sjajnu poslovnu ideju ili rad na čemu posebnom. Idealisti uživaju u kreativnom radu, no nestrpljivi su u izvršavanju administrativnih i pravnih pitanja kao i financijskih analiza. To je skupina poduzetnika čije poslovanje najviše ovisi o računalu. Pri donošenju odluka o kupnji, idealisti se usredotočuju na cijenu i preferiraju stvaranje odnosa s provjerenim i pouzdanim dobavljačima.
2) Optimizatori. Čine 21% svih poduzetnika. Najvažnije su im prednosti poduzetništva, odnosno uživaju u slobodi i fleksibilnosti i ne žele raditi za nekoga drugog. Žele razvoj svojim poduzećima, no usredotočuju se na profite, a ne prihode. Vrlo su vješti u financijskim pitanjima i rabe tehnologiju u svrhu smanjenja troškova i povećanja produktivnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
