Američka vlada je odlučila staviti iransku Islamsku Revolucionarnu gardu (IRGC) pod popis organizacija povezanih s terorizmom, te pokrenuti niz sankcija protiv ove paravojne organizacije u Islamskoj Republici Iran. Ovaj čin odmah je dobio odgovor u obliku Tweeter komunikacije karizmatičnog iranskog ministra vanjskih poslova Mohamada Džavada Zarifa koji je napisao da su svi Iranci IRGC te pozvao na obranu domovine od američkog pritiska, te time potaknuo jaku raspravu na društvenim mrežama o Revolucionarnoj gardi i njezinoj ulozi u iranskom društvu.
Svakako je IRGC organizacija s dvostrukim smislom postojanja. S jedne strane se radi o političkoj i vojnoj organizaciji koja spada među glavne čimbenike iranske unutarnje i vanjske sigurnosti. S druge strane, postala je organizacijom velikog društvenog značaja i zaštitnikom ideje Islamske revolucije 1979. odnosno podržavateljem institucija i tijela koja tvore okosnicu iranskog religijskog domoljublja. Vojska je sama po sebi iznimno važna institucija u Iranu. Sastoji se od dva osnovna dijela – redovne vojske (arteš) i revolucionarnih vojnih snaga, koje se sastoje od Islamske revolucionarne garde (Sepah-e Pasdaran-e Engelab-e Eslami, IRGC) i dobrovoljne milicije (Sepah-e basidž), te Snaga za provedbu zakona (Niru-je entezami, LEF). Sve ove snage imaju istu ustavnu ulogu, a to je čuvanje granice i vođenje rata kako bi proširili posvemašnju vlast Božjeg zakona na svijetu, odnosno one brane neovisnost i teritorijalni integritet zemlje te čuvaju poredak Islamske Republike, što znači da vojska mora biti predana islamskoj ideologiji i posjedovati časnički kadar koji je vjeran ciljevima Islamske revolucije.
IRGC su elitne kopnene, zračne i pomorske snage, brojčano znatno manje u broju od regularne vojske. Ipak, IRGC je jedna od ključnih institucija u Iranu, s mnogo neformalne moći. Poznata je kao Vojska čuvara Islamske revolucije (Pasdaran ili Sepah) te je stvorena Homeinijevom uredbom 5. svibnja 1979., dok su Basidži stvoreni 26. studenog 1979. Dobar dio svojeg legitimiteta IRGC temelji na svom sudjelovanju u Iransko-iračkom ratu te tu svoju ranu povijest koristi za konsolidiranje svoje moći i političko marginaliziranje redovnih oružanih snaga. Pasdarani su stvoreni kako bi 'čuvali' revoluciju i pomagali vladajućem sloju u svakodnevnom praćenju islamskog zakona i moralnosti.
U političkom smislu IRGC stvara političku strategiju za oružane snage, ideološki promiče islamsku usmjerenost, a ujedno vodi paravojnu organiziranu skupinu. IRGC je posebice razvijen pod predsjedničkim mandatom Hašemi-Rafsandžanija, a kasnije su brojni pripadnici pasdarana dogurali do državničkih funkcija. Već 1989. Hašemi-Rafsandžani je uveo vojne činove i uniforme po uzoru na regularnu vojsku, te ih je, neuspješno, pokušao spojiti s art...
Svakako je IRGC organizacija s dvostrukim smislom postojanja. S jedne strane se radi o političkoj i vojnoj organizaciji koja spada među glavne čimbenike iranske unutarnje i vanjske sigurnosti. S druge strane, postala je organizacijom velikog društvenog značaja i zaštitnikom ideje Islamske revolucije 1979. odnosno podržavateljem institucija i tijela koja tvore okosnicu iranskog religijskog domoljublja. Vojska je sama po sebi iznimno važna institucija u Iranu. Sastoji se od dva osnovna dijela – redovne vojske (arteš) i revolucionarnih vojnih snaga, koje se sastoje od Islamske revolucionarne garde (Sepah-e Pasdaran-e Engelab-e Eslami, IRGC) i dobrovoljne milicije (Sepah-e basidž), te Snaga za provedbu zakona (Niru-je entezami, LEF). Sve ove snage imaju istu ustavnu ulogu, a to je čuvanje granice i vođenje rata kako bi proširili posvemašnju vlast Božjeg zakona na svijetu, odnosno one brane neovisnost i teritorijalni integritet zemlje te čuvaju poredak Islamske Republike, što znači da vojska mora biti predana islamskoj ideologiji i posjedovati časnički kadar koji je vjeran ciljevima Islamske revolucije.
IRGC su elitne kopnene, zračne i pomorske snage, brojčano znatno manje u broju od regularne vojske. Ipak, IRGC je jedna od ključnih institucija u Iranu, s mnogo neformalne moći. Poznata je kao Vojska čuvara Islamske revolucije (Pasdaran ili Sepah) te je stvorena Homeinijevom uredbom 5. svibnja 1979., dok su Basidži stvoreni 26. studenog 1979. Dobar dio svojeg legitimiteta IRGC temelji na svom sudjelovanju u Iransko-iračkom ratu te tu svoju ranu povijest koristi za konsolidiranje svoje moći i političko marginaliziranje redovnih oružanih snaga. Pasdarani su stvoreni kako bi 'čuvali' revoluciju i pomagali vladajućem sloju u svakodnevnom praćenju islamskog zakona i moralnosti.
U političkom smislu IRGC stvara političku strategiju za oružane snage, ideološki promiče islamsku usmjerenost, a ujedno vodi paravojnu organiziranu skupinu. IRGC je posebice razvijen pod predsjedničkim mandatom Hašemi-Rafsandžanija, a kasnije su brojni pripadnici pasdarana dogurali do državničkih funkcija. Već 1989. Hašemi-Rafsandžani je uveo vojne činove i uniforme po uzoru na regularnu vojsku, te ih je, neuspješno, pokušao spojiti s art...
