Da li je kineska komunistička vlast krenula putem svog kraja? Profesor sa sveučilišta Georgetown u Washingtonu misli da jest i da je taj proces snažno ubrzan u posljednje vrijeme. Iako priznaje da ovakvo mišljenje nije svugdje prihvaćeno, njegova analiza pokazuje zanimljive zaključke. Shambaugh daje pet glavnih razloga zašto kineska vlst pati od sustavne i pogubne slabosti.
Prvo, kineske su elite izgubile povjerenje u sustav, kao što je vidljivo u njihovom brojčanom odlasku iz zemlje. I doista, prema istraživanju instituta Hurun iz Šangaja, skoro 400 kineskih milijardera i milijunaša je već otišlo ili planira otići iz Kine, što čini oko 64 posto populacije koju Kina smatra iznimno vrijednim pojedincima. Također, elita šalje u nikad zabilježenom broju svoju djecu na obrazovanje u inozemstvo.
Drugi je razlog što Kina kreće prema poteškoćama dramatičnog porasta političke represije pod predsjednikom Xi Jinpingom. Ovo može biti znak duboke tjeskobe i nesigurnosti vodstva. Represija je ciljala na novinare i vjerske skupine, umjetnike i pisce, nevladine aktiviste i sveučilišne studente, tibetansku i ujgursku nacionalnu skupinu, te na odvjetnike kao što su Gao Zhisheng, Pu Zhiqiang i Xu Zhiyong, osnivača Pokreta novih građana. Vlast je navodno uplašena zbog učinka tzv. sedam opasnosti. Tim nazivom Komunistička partija Kine naziva u Dokumentu broj devet iz 2013. ideje poput ustavne demokracije, slobode tiska, tržišnog gospodarstva i univerzalnih vrijednosti. Ministar obrazovanja Yuan Guiren nedavno je izjavio da se neće dopustiti udžbenici koji promiču zapadnjačke vrijednosti. Vlada općenito na unutarnjem planu najoštrije nastupa protiv zapadnih vrijednosti jer znaju koliko su one privlačne kineskoj mladeži i kakvu bi opasnost to moglo proizvesti za jednostranačku vlast.
Treći je razlog vezan uz drugi. Zapadne vrijednosti dobivaju maha zbog ideološkog bankrota partijske politike. Xi je uveo pojam Kineskog sna, koji bi trebao podići kineski ekonomski i nacionalni duh, ali se ova ideja jako slabo nalazi na terenu, među znanstvenicima i običnim pukom. Neke elite se samo pretvaraju da vjeruju u novu partijsku liniju, ali i oni potvrđuju da je propaganda izgubila svoju moć.
Četvrti razlog komunističkog pada jest korupcija koja je ukorijenjena duboko u Komunističku partiju, ali i u vojsku i šire kinesko društvo. Xijeva antikorupcijska kampanja je stvorila nešto popularnosti i uspjela je u optužbama i osudama koruptivnih djelatnosti, većinom političkih protivnika trenutačne partijske linije. Takvi su pokušaji jalovi jer ne ciljaju prema srcu zatvorenog kineskog političkog sustava. On je zatvoren jer bi svako otvaranje sustava bilo spriječeno snažnim interesima unutar uske političke zajednice.
Zbog takve korupcije, peti je razlog Xijev neuspjeh u pronalaženju bilo kakvog napretka u svom ambicioznom paketu ekonomskih reformi koje je on predložio na Trećem plenumu partije 2013. Reformski paket je trebao pronaći rješenje problema proizašlih iz nejednakosti i korupcije, te je treba krenuti prema stvaranju inovativne ekonomije znanja koja bi se mogla postaviti konkurentno na globalno tržište. Za razliku od prethodnih reformi, kao što je Deng Xiaopingova dekolektivizacija poljoprivrede ili Hu Jintaova reforma socijalne sigurnosti, reforme koje su potrebne danas, kao što je kraj državnih monopola u kritičnim sektorima ili davanje više slobode sudstvu, mogle bi naići na snažan otpor od strane duboko ukopanih interesnih skupina i lokalnih partijskih kadara koji žele zadržati svoje privilegije u trenutačnom sustavu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
