Mnogo se govori o Čečeniji i odnosu ove sjevernokavkaske republike prema središtu Ruske Federacije, Moskvi. Njezin čelnik Ramzan Kadirov vrlo je važna osoba u ruskoj unutarnjoj kao i vanjskoj politici. No, podjednako važna sjevernokavkaska republika jest Dagestan. Radi se o zemlji koja je smještena nekako između središta ruskoga pravoslavlja i muslimanskog Bliskog istoka. Dapače, kad puše sjeverac u Dagestanu, zovu ga Ivan. Kad puše južni vjetar, ime mu je Muhamed. Sav se taj dijapazon različitosti najbolje uočava u središtu Dagestana, glavnom gradu Mahačkali. Grad s oko 600 tisuća ljudi smješten je na obali Kaspijskog jezera, a u svijetu je poznat kao grad gdje je pobjegao Tamerlan Carnajev, jedan od braće koja su izvršila bombaški napad na Bostonskom maratonu. U Mahačkali su bili njihovi roditelji i Tamerlan ih je posjetio 2011. i 2012. Nije čudo što ga se nije tamo tražilo; Dagestan je početkom ovoga desetljeća bio smatran najopasnijim mjestom Europe.
U to doba je Mahačkala bila obilježena svakodnevnim nasiljem kriminalaca i ekstremista. Ministar unutarnjih poslova Dagestana Adilgerej Magomedtagirov ubijen je u lipnju 2009. dok je bio na jednom vjenčanju u Mahačkali. Bombaški i drugi napadi bili su usmjereni prema svakome tko čini sastavni dio državnih sigurnosnih snaga. Poduzetnici su bili metom otmica religijskih fundamentalista. Takav krug represije i nasilja omogućio je ekstremnim islamistima plodno tlo za regrutaciju terorista. Rutinski su bili napadi takvih ekstremista na trgovine koje su prodavale alkohol.
Posljednjih godina, međutim, puno se toga promijenilo u Dagestanu. Sigurnosno stanje je sada daleko bolje, što je razvoj temeljen na ruskim unutarnjim politikama prema gospodarstvu i pobunjenicima, u skladu s međunarodnim razvojem situacije na Bliskom istoku i u Ukrajini. Subvencije Sjevernom Kavkazu i dalje su glavni udio proračuna ove republike, iako je u usporedbi s federalnim područjima ruskog Dalekog istoka i Sibira Dagestan dobio manje novca po glavi stanovnika. Isto se može reći i u usporedbi s Čečenijom i Ingušetijom. Još 2011. je tadašnji ruski predsjednik, a danas premijer Dmitrij Medvjedev govorio kako je glavna boljka Dagestana iznimno velika korupcija, pa se zamahala borba protiv te pošasti, iako se pazilo da se ne diraju osobe izravno povezane s Kremljom. Posebno je medijski bilo zapaženo uhićenje Saida Amirova, dugogodišnjeg gradonačelnika Mahačkale i jednog od glavnih moćnika Dagestana, koji je vladao zemljom putem političkog patronatstva.
Od 2010. do 2016. broj žrtava u Dagestanu pao je sa 685 na 204. Sigurnost je i dalje važna u republici. Lokalno sjedište Ministarstva unutarnjih poslova, pored glavnoga gradskoga trga, iznimno je štićeno, te niti jedan automobil ne može lako proći kroz prepreke postavljene ispred glavnog ulaza. Na samom glavnom trgu primjetne su duge puške, a na svim prilaznim putevima Mahačkali su brojne policijske kontrole. Sve to opisuje grad koji ima zasigurno nekih milijun stanovnika, među kojima su pripadnici nekoliko desetaka etničkih zajednica. Dagestan je najheterogenija ruska federalna republika, zemlja u kojoj niti jedna etnička zajednica nema većinu. Najveći broj, 75 posto stanovništva, čine pripadnici sjevernokavkaskih naroda, među kojima su Avari, Dargini, Lezgini, Laki i Tabasarani. Potom 21 posto Dagestanaca čine turkijski narodi, kao što su Kumiki, Azeri i Nogaji. Najzad, Rusa ima 3,6 posto. Unutar svake te skupine se često mogu naći podskupine koje su podjednako važne za društveni, povijesni i politički razvoj Dagestana. Primjerice, pojedinačno najveća etnička skupina su Avari (29,4 posto stanovništva prema popisu stanovništva iz 2010), ali i oni se dijele na Botlike, Ande, Ahvahe, Ceze i desetak drugih podskupina. Iako Rusi čine malen postotak građana, ipak je ruski prvi službeni jezik republike i lingua franca među svim ostalim etničkim zajednicama. Naziv republike znači 'zemlja planina' i time izbjegava etničko određivanje državnoga imena. Ustav republike jamči zaštitu interesa svih dagestanskih naroda kao svoje temeljno načelo. To je vrlo delikatna ravnoteža koja je i u prošlosti imala svoju cijenu.
Dagestan je rodno mjesto legendarnog kavkaskog borca Imama Šamila, koji se u 19. stoljeću borio s čečenskim i dagestanskim borcima protiv širenja Ruskoga carstva. I Čečenija i Dagestan ga i dalje smatraju svojim nacionalnim herojem. Kad su boljševici preuzeli kontrolu nad Kavkazom početkom 1920-ih, Dagestan je postao autonomnom sovjetskom republikom u Ruskoj Federaciji. Tijekom razdoblja staljinizma, narodi Dagestana su se uspjeli obraniti od masovnih deportacija koje su zadesile njihove susjede Čečene. Nakon pada Sovjetskog Saveza, republika je ostala lojalna Rusiji, ali pojedine regije su postale poznate po svojem bezvlašću i korupciji. Organizirani kriminal je cvjetao, uz nasilje i otmice. U devedesetima su te napetosti bile najjače. Separatisti iz Čečenije otvoreno su vodili svoje oružane operacije u Dagestanu, a 1995. i 1996. su u nekoliko navrata osvojili bolnice u gradovima Budenovsk i Kizlijar, te bolesnike držali kao taoce. Mnogi građani su poginuli.
Dugo je ova republika bila ogrezla u islamističke pobune, ponekad i separatizam i etničko nasilje u devedesetima. Među mnogobrojnim militantnim organizacijama ističe se Šarijat Džamaat, odgovorna za mnogo nasilja u Dagestanu. Većina tih napetosti ukorijenjene su u unutarnjem muslimanskom sukobu između tradicionalnih sufijskih skupina koje zagovaraju sekularnu vlast, te nedavno uvedenih selefijskih učitelja koji žele implementirati šerijatski zakon u Dagestanu. Tako je jedno islamsko tijelo u kolovozu 1999. proglasilo nezavisnost Dagestana i Čečenije te pozvalo muslimane na oružanu borbu protiv Rusije. Čečeni su prešli granicu i poduprli Dagestan, ali su ruske snage slomile pobunu kroz nekoliko tjedana. I napad na moskovsku podzemnu željeznicu u ožujku 2010. izvršen je iz Dagestana. Za tu akciju, u kojoj je poginulo 39 osoba, Moskva je optužila Magomeda Vagabova, kojega su ruske snage ubile u Dagestanu u kolovozu 2010.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
