Poetski dokumentarac – subjektivna točka gledišta, film koji ne nameće zaključke gledatelju, pogodan za izricanje onog što se ne smije ili ne može riječima izgovoriti
FOTO: Naslovnica filma "Nanook of the North" (1922.) / javna domenaPoetski dokumentarac zanimljiv je i mnogo osobniji po interpretaciji stvarnosti od klasičnog dokumentarca. Što dokumentira takav film? Možda autorove subjektivne dojmove, emocije, impresije na određenu nefiktivnu temu. Dokumentirane slike i zvukovi imaju zadaću kod gledatelja potaknuti određeno raspoloženje ili širok raspon osobnih pitanja - jer poezija po svojoj prirodi više postavlja pitanja nego što daje odgovora.
Dokumentarni film na taj način može biti mnogo više od prezentacije zatečene stvarnosti. Osim funkcije bilježenja, otkrivanja, čuvanja, promoviranja i analiziranja, kreativan potencijal tog žanra nije ništa manje važan.
U poetskom dokumentarcu, naglasak je na vizualnim sadržajima, a montažom se naglašavaju ritam, kompozicija i dizajn kadra. Na taj način stvaraju se vizualni elementi koji gledatelju prikazuju svijet kroz novu točku gledišta. Narativ nije u prvom planu, ili nije koncipiran na tradicionalan način.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
