Počinje odlučujući rat na Kavkazu: Azerbajdžan kreće u napad s namjerom da zauvijek riješi pitanje Gorskog Karabaha - je li Armenija spremna ući u rat čak i po cijenu strašnog poraza? Hoće li Rusija sve samo gledati?
Napetosti već dugo vremena rastu na prostoru sporne regije Gorski Karabah između Armenije i Azerbajdžna, naročito nakon rata 2020. koji je završio azerskom pobjedom, njihovim osvajanjem velikog područja i dolaskom ruskih mirovnih snaga. No, čini se da ruske snage - koje su pak primarno zauzete ratom u Ukrajini - neće biti u stanju spriječiti izbijanje novog rata na Kavkazu.
Iz Azerbajdžana poručuju kako su pokrenuli vojnu akciju na prostoru regije Gorski Karabah te kako im je namjera "razoružati armenske snage". To već samo po sebi može se interpretirati kao objava (novog) rata.
Koji je azerski cilj? Dovršiti ono što su započeli 2020. i što je pauzirano dolaskom ruskih snaga - preuzeti potpunu kontrolu nad Gorskim Karabahom izbacujući Armence od tamo. Bio bi to potencijalno velik progon jer armensko stanovništvo tamo se nalazi generacijama.
Pravno gledano, Gorski Karabah je međunarodno priznat kao dio Azerbajdžana, ali dijelom ove regije upravlja etnička armenska vlast koja tvrdi da je to njihova pradomovina. Dakako, Azeri će reći istu stvar ako se pita za argument za novi rat.
Još je prerano za reći hoće li ovi potezi Bakua dovesti do izbijanja novog rata punog opsega, odnosno hoće li se i sama Armenija boriti ili će sukob biti ograničen na azerske snage i preostale armenske snage na prostoru Gorskog Karabaha. Naravno, ako Erevan ne priskoči u pomoć etničkim Armencima to bi se moglo smatrati velikom izdajom u režiji premijera Nikola Pašinjana. On sam već tvrdi kako se protiv njega sprema državni udar, a ovog puta vjerojatno je i u pravu.
U širem pak geopolitičkom kontekstu ovo je regija kroz koju prolaze važni plinovodi i naftovodi, a svakako će sudjelovati i u nekim velikim budućim planovima (vidi: Kako se na 35 kilometara Kavkaza kroji novi svijet: Zangezur koridor između Europe i Azije ili maksimalni kontakt Rusija-Iran). Ruski utjecaj je ovdje tradicionalno bio velik, naročito u Armeniji, ali u nešto manjem smislu i u Azerbajdžanu pošto su obje zemlje bivše sovjetske republike.
No, sad se već vodi žestoka borba za utjecaj nad Kavkazom, a glavni izazivač Rusiji je Turska. Naime, rat koji se vodio između Armenije i Azerbajdžana 2020. svakako nije bio "u vakuumu". Turska je snažno podržala Azerbajdžan i dala im velik broj svojih naprednih dronova koji su se još jednom pokazali iznimno uspješnima.
Rusija je sve gledala po strani što je pak jako razljutilo Armeniju koja je vjerovala, možda naivno, da će joj Rusija pomoći u odupiranju. U neku ruku to je i bilo za očekivati jer ako bi Armenija bila posve poražena - a između neprijatelja kao što su Turska i Azerbajdžan to uopće nije nezamislivo - Rusija bi zasigurno izgubila utjecaj nad strateškim Kavkazom.
Erevan je pokušao svoju ljutnju prema Moskvi kanalizirati kroz naglo približavanje SAD-u, pokrećući čak i vojne vježbe s američkom vojskom na prostoru Armenije. No, ako se premijer Pašinjan ponadao da će ih Washington odmah prigrliti i postati partner koji "pomaže u nevolji", sad bi se mogao poprilično razočarati, naročito ako upravo počinje novi rat.
Snažno granatiranje čulo se tijekom današnjeg dana, a tome svjedoče i snimke na društvenim mrežama iz grada Stepanakerta, glavnog grada Karabaha (koji Azerbajdžan pak naziva Khankendi). Karabaški dužnosnik Gegham Stepanyan rekao je da su dva civila ubijena, a 11 osoba ozlijeđeno kao rezultat napada azerske vojske.
Granatiranje u Gorskom Karabahu
U izjavi kojom su najavili svoju operaciju, azersko ministarstvo obrane ističe: "Cilj je razoružavanje i osiguranje povlačenja formacija armenskih oružanih snaga s naših teritorija te neutralizacija njihove vojne infrastrukture". Drugim riječima, čini se da je Baku odlučio zadati Armencima zadnji udarac i jednom za, možda ne sva, ali dosta duga vremena, riješiti pitanje Gorskog Karabaha.
Puno toga se posložilo.
Rusija je oslabila i Azerbajdžanu to odgovara, kao i Turskoj. No, Baku je itekako primijetio da Erevan pokušava dogovoriti neku brzu suradnju s Washingtonom sada dok je Moskva zauzeta vlastitim ratom. Možda ih je upravo to sad potaklo da krenu s akcijom, prije no što bude prekasno, prije no što Washington zaista ne počne dirigirati tko, gdje i kako smije djelovati na Kavkazu jer Pašinjan, u podosta očajničkom potezu, pustio bi američki utjecaj tamo gdje ga do sad nije bilo u izobilju (a takvu ponudu teško je odbiti).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.