Mnogo se progovara u medijima o kurdskim ustancima u Iranu i borbi Kurda protiv središnje vlade u Teheranu. Ponijeti raznim idejama o kurdskom jedinstvu, iranski Kurdi su ponovno postali nemirni. Kao i Kurdi u Siriji, koji pokušavaju stvoriti autonomiju, tako i Kurdi u Iranu, okupljeni većinom u iranskim provincijama Kordestan i Kermanšah, nastoje dobiti više samostalnosti, kako bi u ključnom trenutku uspjeli stvoriti kurdsku državu. Takva država svoj Pijemont pronalazi u iračkom Kurdistanu, ali dok se u Erbilu razmatra pomoć sirijskim sunarodnjacima, u Turskoj i Iranu erbilsko vodstvo zapravo ima saveznike i prijatelje. Iranski raketni napad na iranske kurdske borce koji su se sklonili u iračkom Kurdistanu podiglo je svjetsku pozornost na zapadni Iran gdje se lokalne skupine pokušavaju sukobiti s Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC) i time izazvati međunarodni sukob.
U provincijama Kordestan i Kermanšah još od osamdesetih se sporadično ubacuju iranski kurdski borci koji žive na iračkoj strani granice. Sukobljavaju se s redarstvenicima i vojnicima u Iranu. Iračke kurdske vlasti malo su učinile po pitanju obuzdavanja ovih gerilaca, a nakon pritiska iz Sjedinjenih Država, IRGC je odlučio da se nešto treba poduzeti. Početkom rujna su dronovima saznali pozicije ilegalne Kurdistanske stranke za slobodan život (PJAK) u planinama blizu sela Palangan. Ujedno su u Teheranu pogubljena tri kurdska politička zatvorenika, a Iran je poboljšao obrambene pozicije blizu Azaršahra u provinciji Istočni Azerbajdžan, nasuprot podjednake obrambene linije u iračkom Kurdistanu.
Iranski Kurdi pokušavaju na sve načine izazvati takav sukob kakav bi doprinijeo skretanju međunarodne javnosti. Pisali su raznim konzulatima u Erbilu, izazivaju prosvjede u Iranu, te se druže s raznim ilegalnim skupinama oporbenim Islamskoj Republici. Glavni cilj iranske strategije je okončanje KDPI-a, koji je nastavio oružane operacije početkom 2015. nakon višemjesečnog mirovanja. Kada je ton američkog predsjednika Donalda Trumpa protiv Irana ove godine postao više ratoboran, grupa je pojačala svoje napade. Kao odgovor, IRGC, osobito zapovjednik snaga Kudsa Kasem Solejmani, upozorio je iračke kurdske dužnosnike da kontroliraju snage na svom području. No, zbog unutarnjih političkih napetosti u iračkom Kurdistanu takvo što nije bilo moguće. Od KDPI-a odvojila se Kurdska demokratska stranka (PDK) još 2007. godine, te je u nekoliko navrata održala razgovore s iranskim predstavnicima. Njihovi vođe opetovano su ponavljali kako oružana pobuna nije odgovor na kurdsko pitanje u Iranu. Dotle ostali iranski kurdski gerilci već godinama napadaju iranske sigurnosne snage.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.