Plamen koji će zapaliti svijet gorio je cijele noći 10. svibnja 1933. u Berlinu: Nacističko spaljivanje knjiga s ciljem "moralnog pročišćenja nacije" nije bio samo kulturocid već i točka nakon koje nema povratka

Osim genocida i drugih ratnih zločina nacistički režim u Njemačkoj orkestrirao je i veliki kulturocid - kampanja spaljivanja knjiga. Događalo se to u proljeće 1933. godine, a dan kada će biti spaljeno najviše knjiga bio je 10. svibnja 1933. kada je u jednom danu, na berlinskom trgu Bebelplatz (Opernplatz), spaljeno čak 25,000 knjiga (knjige su u isto vrijeme paljene i diljem nacističke Njemačke).

Ovaj brutalni pohod protiv ljudskog znanja i slobode predvodile su Njemačke studentske unije fanatično indoktrinirane od strane nacističkog režima. Cilj im je bio spaljivanje svih knjiga i drugih tiskovina koje su bile oprečne nacističkim uvjerenjima i političkim stavovima. Uništavane su knjige, časopisi i svi ostali tiskani materijali čiji su autori bili Židovi, pacifisti, vjerske osobe, klasični liberali, anarhisti, socijalisti i komunisti te knjige autora koji su na bilo kakav način bili povezani s judaizmom, odnosno pacifističkim, liberalnim, anarhističkim ili komunističkim uvjerenjima i stavovima.

Nije uopće teško pogoditi čije su knjige među prvima spaljene - Karla Marxa, dakako. Popis autora čije su knjige spaljene je ogroman, spomenimo samo da su tu bila djela i Bertolta Brechta, Alberta Einsteina, Sigmunda Freuda i mnogih drugih.

Kampanja je službeno počela 8. travnja kada je Glavni ured za tisak i propagandu Njemačke studentske unije objavio proglas u kojem se sve Nijemce diljem zemlje poziva na "akciju protiv anti-njemačkog duha. Cilj je bio "očistiti" njemački jezik i književnost kako bi u konačnici njemačka sveučilišta postala ključni centri njemačkog nacionalizma.

10. svibnja, za vrijeme velikog paljenja knjiga u Berlinu, okupljenoj masi od kojih 40,000 ljudi se obratio njemački ministar propagande Joseph Goebbels.

"Ne dekadentnosti i moralnoj korupciji!", uskliknuo je, na oduševljenje okupljenih. "Da pristojnosti i moralu u obitelji i državi! Predajem plamenu pisanja Heinricha Manna, Ernsta Glaesera, Ericha Kästnera... Era ekstremističkog židovskog intelektualizma završava. Njemačka revolucija pokazala je njemački put. Nijemac budućnosti neće biti samo načitana osoba već i osoba od karaktera. S tim ciljem vas želimo obrazovati. Već kao mladi ljudi morate steći hrabrost kako bi se suočili s nemilosrdnim, morate prevladati strah od smrti, morate poštivati smrt. To je zadaća ove mlade generacije. Ovdje, u ovaj ponoćni sat, plamenu ćete predati zle duhove prošlosti. Ovo je ogroman, snažan i simboličan čin - čin koji ima za cilj biti dokument povijesti koji cijelom svijetu daje na znanje: ovdje intelektualna osnova Novembarske republike odlazi u zemlju, ali iz pepela poput feniksa uzdići će se novi duh, trijumfalno!", poručio je zloglasni nacistički ministar ("Novembarska republika" koju spominje u govoru odnosi se na Weimarsku republiku, odnosno Njemačku nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, ista je na ruševinama poraženog Njemačkog carstva upostavljena 9. studenog).
Spaljivanje knjiga u Berlinu
Mnogi njemački studenti sudjelovali su u paljenju knjiga. Kada im je ponestalo knjiga iz vlastite kolekcije krenuli su na knjižnice i knjižare. Svim knjižnicama je pak unaprijed naređeno da iznesu sve knjige koje se smatraju neprikladnima te da na policama smiju ostati samo materijali koji zadovoljavaju "Hitlerov standard".

Što se sve palilo? Nacisti su dali okvirne smjernice studentima što sve trebaju uništiti, ovo su neke od njih:
- "Radovi izdajnika, emigranata i autora iz stranih zemalja koji misle da mogu napadati i ponižavati novu Njemačku" (kao primjeri navode se H. G. Wells i Romain Rolland).
- Sva marksistička, komunistička, socijalistička i boljševička literatura.
- Pacifistička literatura.
- Literatura s "liberalnim i demokratskim tendencijama", a naročito ona koji podupire Weimarsku Njemačku.
- Sve povijesne knjige koje imaju za cilj degradirati "porijeklo, duh i kulturu njemačkog naroda", koje bi odbacivale "rasni i strukturalni poredak njemačkog naroda" ili bi pak poricale "snagu i važnost moćnih povijesnih ličnosti" promovirajući umjesto toga egalitarizam.
- Knjige koje promoviraju "dekadentnu umjetnost" (kao primjeri navode se George Grosz, Otto Dix, Bauhaus, Felix Mendelssohn).
- Pisanje o seksualnosti ili spolnom odgoju "s ciljem egocentričnog zadovoljstva pojedinca čime se uništava svaki princip rase i njemačkog naroda".
- Sva pisanja židovskih pisaca, bez obzira na područje.

Velik dio svijeta bio je zgrožen vijestima i slikama koje stižu iz Njemačke. U brojnim gradovima organizirani su prosvjedi protiv nacističkog režima, u New Yorku je primjerice na isti dan, 10. svibnja 1933., gotovo 100,000 ljudi marširalo protiv nacizma (bio je to najveći prosvjed u New Yorku do tada).

Američka slijepa književnica Helen Keller poslala je otvoreno pismo njemačkim studentima u kojem navodi: "Možete spaliti moje knjige, kao i knjige najvećih umova Europe, ali ideje koje se nalaze u tim knjigama već su prošle kroz milijune kanala i prolazit će i dalje".
Njemački studenti prikupljaju knjige za spaljivanje
Mediji s druge strane Atlantika gotovo jednoglasno osudili su spaljivanje knjiga. Neki su priču popratili s dozom komičnosti, primjerice New Yorker je pisao sarkastično o "vanškolskim aktivnostima" njemačkih studenata. No, neki su ove događaje shvatili vrlo ozbiljno te u istima vidjeli strahotu koja tek dolazi.... nažalost, ovi drugi bili su u pravu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.