Ne tako davno ideja formiranja kolektivne europske vojske bila je samo teorija o kojoj se nije pretjerano govorilo u kontekstu prakse. Danas, svega nekoliko godina kasnije, imamo situaciju da su temelji upravo stvoreni, Naime, tijekom jučerašnjeg dana u Bruxellesu potpisan je ključni sporazum o stvaranju permanentne zapovjedne strukture (PESCO ili "Permanent Structured Cooperation", odnosno "Permanentna strukturna kooperacija"), što je zapravo kičma i preduvjet stvaranju europske vojske.
Ukupno 23 od 28 EU članica potpisalo je PESCO sporazum jučer u Bruxellesu. EU ministrica vanjskih poslova, Federica Mogherini, poručila je kako je riječ o "povijesnom trenutku".
Za PESCO izdvaja se 5 milijardi eura iz EU obrambenog budžeta. Sporazum će stupiti na snagu idućeg mjeseca nakon čega će zemlje članice biti pravno obvezane sudjelovati u projektima u sklopu PESCO sporazuma.
Rad na ovom sporazumu započeo je prošle godine u vrijeme neizvjesnosti od ostanka ili izlaska Britanije iz Europske unije. Znatan katalizator bile su i izjave Donalda Trumpa koji je u jednom trenutku rekao kako je NATO "dotrajala organizacija". Iako "današnji Trump" takvo što zasigurno ne bi rekao, to je svakako ubrzalo cijeli proces jer su se EU zemlje poprilično prestrašile mogućeg nadolazećeg američkog izolacionizma što bi ih pak, prema mišljenju nemalog broja EU lidera, stavilo na metu "ruske agresije".
Nadalje, činjenica da dvije najveće EU sile, Njemačka i Francuska, čvrsto stoje iza ovog projekta, osiguralo je njegov ubrzani razvoj i dolazak na scenu.
Valja pritom istaknuti kako se Britanija desetljećima oštro protivila formiranju europske vojske, no, Britanija je sada samu sebe isključila iz Europske unije što je preostalim EU silama dalo prostora za ubrzano stvaranje vizije koja je, kao što smo i spomenuli, dugo godina bila teorija, a sada naglo prelazi u praksu.
Dakako, Britanija je i dalje formalno dio EU-a sve dok se Brexit proces ne provede do kraja. To znači da je ona jedna od svega 5 članica koje su odbile pristupiti u PESCO sporazum. Osim nje to su još Irska, Danska, Portugal i Malta (za čudo, Poljska je u zadnjem trenutku ipak stavila svoj potpis na ovaj sporazum mada su mnogi mislili da neće).
NATO, PESCO i EU
PESCO članiceZašto se Britanija toliko snažno protivila ideji stvaranja europske vojske? Razlog je vrlo jednostavan i to britanski dužnosnici ni ne kriju - zbog straha da bi europska vojska mogla biti rival NATO-u. Britanski bivši ministar obrane Michael Fallon poručio je prošle godine kako će Britanija uložiti veto na svaki proces stvaranja europske vojske ističući kako bi takva vojska bila "rival NATO-u".
Dobro, recimo da bi europska vojska i bila rival NATO-u, zašto to toliko smeta Britaniju? Zbog euroatlantizma, dakako, odnosno ideologije u kojoj euroatlantske sile, SAD i Britanija, dominiraju Zapadnim svijetom. Drugim riječima, sprečavanjem formiranja europske vojske Britanija je čuvala američku dominantnu poziciju u Europi jer je jasno kako je NATO zapravo produžena ruka američkog utjecaja na prostoru Europe.
No, situacija zadnjih godinu dana izazvala je kojekakve pomutnje na međunarodnoj sceni, do te mjere da su se neki i "pogubili" ne znajući više tko podupire koga. Tome je svakako "kumovao" Trump koji se u jednom periodu žestoko obrušio na NATO. Tada su ga pak mediji napali da je "ruski čovjek", desile su se brojne rošade u njegovom timu, i sada Trump pak ponovno, čini se, podupire NATO.
SAD i EU su bliski saveznici, dakako, no između njih svakako postoje i rivalstva. Često je slučaj da će se SAD poprilično angažirati kada treba spriječiti europske ekonomske interese koji bi mogli biti primarno američki. Primjerice, neki smatraju kako je jedan od većih razloga zašto se Trump toliko obrušio na Iran taj što time pokušava razbiti brojne ekonomske sporazume između Europe i Irana koji su potpisani nakon normalizacije odnosa po potpisivanju nuklearnog sporazuma (čak i Obamu je ta činjenica ljutila, vidi: Ne tako slobodno tržište? Dok kompanije čekaju u redu Obama prijeti kako će se SAD žestoko obračunati s onima koji budu kršili sankcije prema Iranu: "Obrušiti ćemo se na vas kao tona cigli").
U neku ruku slična situacija vrijedi i za slučaj Kube gdje Trumpa ljute sve veće europske investicije na prostoru koji SAD želi primarno za sebe.
Činjenica jest da Europa, ako želi ikada biti neovisna od američkog utjecaja, mora imati svoju vojsku, a NATO tada postaje sekundaran ili potpuno nestaje sa scene.
Zanimljivo je pritom spomenuti kako aktualni šef NATO pakta, Jens Stoltenberg, poručuje kako europska vojska ne bi smetala NATO-u. "Nema nikakve kontradikcije između snažne europske obrane i snažnog NATO-a. Štoviše, jedno drugo jačaju", rekao je.
Drugim riječima, to znači da nije svaka pan-europska vojska ista, očigledno. Dakako, bitno je koji je ključni motiv za stvaranjem takvog projekta. Ako je cilj samo dodatna militarizacija Europe, onda je Stoltenberg u pravu, ovaj projekt i NATO će se savršeno nadopunjavati, a novac poreznih obveznika lakše će se izvlačiti za sve veće i veće potrebe vojske.
Stručnjak za geostrategiju, Konstantin Sokolov, sugerira kako izgleda da se EU priprema na moguću "veću nestabilnost" koja će pogoditi neke njene članice. "U slučaju da se u nekoj zemlji desi društvena erupcija prosvjeda, lokalna policija mogla bi biti neučinkovita jer je sačinjena od regularnih građana koji imaju obitelji, prijatelje i možda ni sami neće poduprijeti te vladine politike. No, međunarodna snaga bi samo izvršavala naredbe", istaknuo je.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
