Velika medijska pozornost koja se dala Daešu (ISIL, tzv. Islamska država) i propitivanje njihove snage i održivosti u posljednjim bastionima terorističke organizacije u pustinjama Iraka i Sirije, u potpunosti je zaobišla glavnog džihadističkog takmaca al-Kaidu. Ova poznata organizacija je posljednjih godina djelovala u sjeni te se sporadično pojavljivala u Afganistanu, Jemenu i Magrebu kao terenski protivnik Daeša. Ova šutljivost o al-Kaidi je osobito zanimljiva s obzirom na realne medijske i PR aktivnosti dviju organizacija. S jedne strane se ništa ne čuje od čelništva Daeša još od rujna 2017. godine, a ponajmanje od samog vođe ove skupine i samoproglašenog kalifa Abu Bakra al-Bagdadija za kojega se ne zna je li uopće živ. S druge strane, vođa al-Kaide Ajman al-Zavahiri je izdao osam govora samo u 2018. godini. U posljednjem proglašava Ameriku prvim neprijateljem svih muslimana te jamči najvažniji prioritet skupine prema nastavku pute džihada.
U sjeni Daeša, al-Kaida se počela obnavljati. Prošlog ljeta su osnovali novi ogranak u Kašmiru, a ojačali su svoju prisutnost i u Afganistanu, Siriji, Jemenu i Somaliji. Dugi oporavak al-Kaide je uslijedio nakon likvidacije vrha organizacije u 2011. i 2012. godini. Tada su ubijeni Osama bin Laden, glavni propagandist Anvar al-Avlaki, vojni zapovjednik Abu Jahja al-Libi i drugi. Tzv. Arapsko proljeće dodatno je osujetilo nastojanja al-Kaide za pridobivanjem nezadovoljnih boraca. Ipak, sedam godina nakon svih tih događaja, Zavahiri stiže kao moćni vođa sa strateškom vizijom i sustavnom implementacijom ideje. Iako su ogranci i suradnici podosta odvojeni i ne djeluju kao jedna složna skupina, ipak al-Kaida danas ima svoja važna uporišta u Sahelu (4000 boraca), na Rogu Afrike 7000-9000 boraca), na Kavkazu (100 boraca), u Indiji, Afganistanu i Pakistanu (800 boraca), Siriji (10000-20000 boraca), Jemenu (4000 boraca), Bangladešu i Mijanmaru (300 boraca), Egiptu (1000 boraca) i Libiji (5000 boraca). Može bez problema organizirati i provoditi terorističke akcije na Bliskom Istoku, Africi, Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, Europi i Rusiji.
Unatoč svojoj kampanji straha i terora, Daeš ne može biti smatran rivalom al-Kaidi više, ni po utjecaju, niti po dosegu, ljudstvu ili koheziji. Al-Kaida je iskoristila propast Arapskog proljeća za svoj ponovni uzlet. Nakon vojnog prevrata u Egiptu i rušenja predsjednika Mohameda Morsija, mnogi su se prisjetili opetovanih upozorenja Zavahirija kako se ne smije vjerovati obećanjima Zapada o plodovima demokracije ili slobodnim i poštenim izborima. U Siriju je Zavahiri odmah po izbijanju prosvjeda protiv Bašara al-Asada poslao iračkog pobunjenika Abu Muhameda al-Džulanija za osnivanje al-Kaidinog ogranka koji će potom postati Džabhat al-Nusra. Kasnije je dio al-Nusre prešao u novoosnovani Daeš, kojega je Zavahiri izbacio iz al-Kaide.
U Siriji su se uzdigli novi vođe al-Kaide. Među njima je bio Muhsin al-Fadli, kojega su Amerikanci ubili u zračnom napadu 2015. godine, ali koji je ipak stvorio važnu operativnu skupinu poznatu pod imenom Horasanska grupa, te je pokušavao postati časnikom za vezu između al-Kaide i Daeša. Turski operativac Haydar Kirkan je omogućavao prijelaz tursko-sirijske granice, te omogućio slobodno kretanje al-Kaidinih emisara iz Pakistana u Siriju, te je ubijen u američkom zračnom napadu 2016. godine. Umjesto njega je stigao Egipćanin Saif al-Adl, iskusni operativac koji je sudjelovao u planiranju atentata na egipatskog predsjednika Anvara al-Sadata, bombaške napade na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji 1998. godine, te u terorističkim aktivnostima u Saudijskoj Arabiji i Južnoj Aziji nakon 11. rujna. Uz njegovu pomoć nastala je najveća i potencijalno najopasnija pobunjenička radikalna skupina u Siriji Hajat Tahrir al-Šam, koja operira po provinciji Idlib. Ovo je vrhunac procesa u kojemu je al-Kaida iznutra pokušala uništiti Slobodnu sirijsku vojsku i ostvariti svoje regionalne težnje. Dotle Zapad gleda kako Iran vodi terorističke akcije, te podupire upravo ove teroriste na terenu u borbi protiv Asada.
Al-Kaida sada mora samo ponovno izgraditi svoj imidž, jer su protekle godine dale veliku prednost brendiranju Daeša. Stoga Zavahiri pokušava vratiti auru Osame bin Ladena; on je još uvijek osoba oko čije se salafističko-vehabitske ideologije mogu složiti svi teroristi ovog usmjerenja. To je daleko više od pokušaja Bagdadija za imitiranjem kalifa kojega nitko ne priznaje ili krajnje propasti bin Ladenovog nasljednika Abu Musaba al-Zarkavija. Zavahiri to dobro shvaća: napokon, ovaj veteran terorizma u Egiptu u sedamdesetima i u Afganistanu u osamdesetima je proživio cjelokupnu transformaciju globalnog terorističkog pokreta. Sa sjećanjem na bin Ladena i prikazivanje Sjedinjenih Država kao glavnog protivnika, on ima mogućnost ponovno okupiti sve džihadističke borce pod kapom al-Kaide. I pritom ne laže svojim sljedbenicima. U svom posljednjem videu, Zavahiri jasno upozorava kako al-Kaida ima malo mogućnosti boriti se izravno protiv Amerikanaca, što je daleko realnija i prihvatljivija ideja od Daešovih mitskih vizija napada na Washington, koje su prikazane gotovo kao neka vrsta računalne igre. Zavahiri smatra kako je jedino moguće braniti svoj teren, te napadati diplomate i političare zapadnih zemalja, a ponekad i ostvariti velik teroristički napad kao što je bio onaj na New York i Washington 2001. godine.
Za to moraju imati potporu, a ona se ne dobiva teroriziranjem stanovništva. Još je 2005. godine Zavahiri slao otvoreno pismo tadašnjem vođi iračke al-Kaide Zarkaviju u kojem je osudio ciljanje civila. Mnogi mladi muslimanski pobornici su među poginulima, pisao je tada Zavahiri te podsjetio Zarkavija kako ne smije izgubiti iz vida što je pravi cilj al-Kaide. I dok je nakon 11. rujna George W Bush posjetio američke džamije i govorio kako je islam mirna religija, nova američka administracija kao da daje al-Kaidi mogućnost regrupiranja i sukoba. Bivši savjetnik Donalda Trumpa Steve Bannon je tako ustvrdio kako su Sjedinjene Države u ratu s islamom kao religijom; stoga Zavahiri smatra kako je Trump konačno otkrio pravo lice Amerike i time stekao mogućnost čak i teološkog opravdanja za obrambeni džihad. Dvadeset i dvije godine od prvog proglašenja rata protiv Sjedinjenih Država, al-Kaida sada ima mogućnost konsolidacije terorističkih i ekstremističkih pokreta nakon poraza Daeša u Iraku i Siriji.
Za povratak al-Kaide kao glavne terorističke prijetnje modernom svijetu, Zavahiri prvo mora ojačati 'federaciju' decentraliziranih ogranaka i uvesti ih u proces donošenja odluka koji počiva na deliberaciji i konzultaciji. Time bi al-Kaida uvela čistu glokalizaciju, odnosno djelovanjem na lokalnoj razini bi stvarala svoj imidž na globalnoj. Svi lokalni narativi i problemi stoga mogu postati globalni i time širiti svoju veliku strategiju. Te skupine će morati poštivati izvršnu zapovijed Zavahirija iz 2013. godine o izbjegavanju masovnih žrtava, a osobito o nenapadanju muslimanskih civila. To je osobito važno u odnosu na iskustvo Daeša, pa možda neki tupi političari prihvate al-Kaidu kao umjerene ekstremiste, a ne terorističku prijetnju. I dok se svijet i dalje bavi čišćenjem Daešovih ostataka, al-Kaida bez posebnih problema gradi svoju vojnu snagu. Ona će se sutra koristiti u tehnički složenim i sofisticiranim napadima po Europi i Rusiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
