Kada govorimo o prekretnicama koje imaju globalne posljedice, koje diraju sam temelj geopolitike i paradigmu iste, iste svakako nisu česte, to moraju biti vrlo značajni trenuci koji mijenjaju način gledanja na određena pitanja. U tom kontekstu mogli bismo, sudeći prema najnovijim potvrdama, početi tvrditi da se ovog mjeseca dogodila jedna takva prekretnica. Riječ je o testiranju kineskog naprednog hipersoničnog naoružanja, a čak i američki vojni vrh - nakon više dana poprilične tišine - priznaje da je ovo, kako tvrde, "Sputnjik trenutak".
Prije dva dana pisali smo o novom NATO-ovom "generalnom planu" u slučaju potencijalnog sukoba s Rusijom (vidi: Što je to "glavni plan" i zašto se NATO po pitanju Rusije priprema za nuklearni konflikt?) te smo konstatirali da se puno toga vrti oko koncepta obostranog uništenja, odnosno razvoja novog naoružanja koje bi moglo jednu stranu staviti ispred druge u pogledu takvog sukoba. Sve velike sile su ujedno i velike vojne sile te kad se iste komparira često se spominje ukupan broj vojnika s kojima raspolažu, veličina mornarice, brojnost zračnih snaga... no, na kraju danu najvažniji aspekt je onaj koji se tiče vojno-tehnološke superiornosti.
Uzmimo bliskoistočni primjer. Izrael je (nedeklarirana) nuklearna sila i samim konvencionalno vojno neuništiva sila. Takav superiorni status mogu pak zadržati jedino održavanjem svoje nuklearne vojne ekskluzivnosti te stoga nikad neće dozvoliti, odnosno učiniti će sve da spriječe potencijalno nuklearni Iran. Krenimo dalje prema istoku - Indija i Pakistan. Dva ljuta rivala gledaju se kroz nuklearni nišan i znaju što bi potpuni sukob značio. Pakistan, saznavši da je Indija postala nuklearna sila, poduzeo je apsolutno sve da što je hitnije moguće dođu u posjed podjednako zastrašujućeg oružja (pakistanski put prema nuklearnom naoružanju je sam po sebi fascinantna priča kojoj bi se trebali detaljno posvetiti u jednom od budućih tekstova).
Ako pak gledamo odnos snaga između sila na još višoj, onoj najvišoj razini, sve od reda su naoružane nuklearnim oružjem. Taj dio "utrke" je rekapituliran i sad upravo traje novi koji je podjednako važan, podjednako pridonosi "neuništivosti", a to je razvoj hipersoničnog naoružanja. Kako smo i spomenuli, Kina se sad pridružila tom "klubu", a sudeći prema nekim reakcijama tu razinu tehnološkog napretka svladala je prije no što su se neki nadali (iako u isto vrijeme čitamo sve brojnije obavještajne analize o strelovitom kineskom napretku u svim domenama vojne tehnologije).
Hipersonično oružje - što je to zapravo? Kako i sam naziv otkriva riječ je o oružju, projektilima koji lete višestruko brže od brzine zvuka. To je oružje koje razvija toliko velike brzine da čak mijenja molekule zraka kroz koji prolazi. Nadalje, na to oružje u konačnici je moguće montirati i nuklearnu bojevu glavu. Može letjeti nisko, može letjeti ekstremno brzo i samim time biti vrlo komplicirano za detekciju. Drugim riječima - može biti oružje potpunog (i ekspresnog) uništenja.
Glavni zapovjednik američke vojske, general Markl Milley, nije slučajno poručio kako bi kineski test mogao biti "Sputnjik trenutak" referirajući se na sovjetsko lansiranje satelita 1957. Naime, taj trenutak nije samo stavio Sovjetski Savez u prednost što se tiče svemirske utrke već i angažirao SAD da počnu izdvajati znatno više sredstava kako bi ponovno preuzeli vodstvo - a na kraju su i trijumfirali (slanjem čovjeka na Mjesec). U tom smislu možemo promatrati i ovu izjavu generala Milleya. On zapravo upozorava da bi SAD mogao početi kaskati za kineskim vojnim razvojem ukoliko se SAD ponovno ne "angažira" dovoljno. Moglo bi se stoga reći da u njegovom komentaru ima i istine i "prigodne istine". Činjenica jest da je SAD nedavno pokušao test hipersoničnog oružja, ali isti je bio neuspješan (iako su imali uspješne testove ranije).
Zanimljivo je da Milley i američki vojni vrh nisu toliko šokirani ruskim progresom u ovoj domeni. Zapravo Rusija je do sad već otišla najdalje te je zadnjih godina uspješno testirala krajnje napredne projektile Kinžal, Cirkon i Avangard. Za Avangard tvrde da može razviti brzinu od čak 27 maha - riječ je o brzinama koje nam je teško čak i pojmiti. Brzina od 27 maha znači da projektil leti 27 puta brže od brzine zvuke - to je oko 9 kilometara u sekundi (!), odnosno oko 33.000 kilometara na sat. Termin "hipersonično" koristi se za objekte koji se kreću 5 puta brže od brzine zvuka (1 mah = brzina zvuka).
Nadalje, hipersonično oružje - za razliku od, recimo, balističkih raketa - ne slijedi unaprijed determiniranu putanju. Ono može mijenjati pravac, može se njime za vrijeme leta manevrirati što znači da je i još teže onesposobiti ga kad jednom krene.
Za sad samo tri zemlje imaju takve kapacitete - već spomenute Rusija, Kina i SAD. Zanimljivo, Sjeverna Koreja također tvrdi kako su prošlog mjeseca uspješno i oni testirali hipersoničnu raketu (to bi se još trebalo potvrditi). Nekoliko zemalja pak "aktivno istražuje" hipersoničnu tehnologiju: Indija, Japan, Australija, Francuska i Njemačka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
