Prije 13 godina došlo je do implozije američke investicijske bankarske kompanije Lehman Brothers. Kolaps Lehman Brothersa bio je šok koji se osjetio diljem svijeta te je pokrenuo lančanu reakciju koja je dovela do velike financijske krize iz 2008. godine. Lehman Brothers, kompanija osnovana davne 1850. godine bila je četvrta po veličini investicijska banka u SAD-u, iza banaka Goldman Sachs, Morgan Stanley, i Merrill.
Imali su oko 25.000 zaposlenika i nakon više od 150 godina poslovanja jednostavno su bankrotirali 15. rujna 2008. godine. Što se dogodilo? Egzodus klijenata u kombinaciji s velikim gubicima u dionicama. Uz to je došlo i do rušenja kreditnog rejtinga kompanije od strane rejting agencija... Ali glavni povod je bilo "pucanje mjehura" na tržištu nekretnina.
Naime, SAD je nakon 11. rujna 2001. - i nakon tehnološke krize neposredno ranije (tzv. "točka com mjehur") - odlučio stimulirati ekonomiju drastičnim rušenjem kamatnih stopa. To je dovelo do naglog rasta broja ljudi koji su kupovali domove. Ali ta ideja se uskoro otela kontroli i to ponajviše zahvaljujući gramzljivim bankama. Naime, banke, nastojeći maksimalno kapitalizirati, odobravale su kredite skoro pa svima, uključujući brojnim ljudima koji jednostavno nisu bili kreditno sposobni.
Došlo je do stvaranja tzv. "NINJA kredita" od kratice za "no income, no job, no asset - no problem" (eng. "nema prihoda, nema posla, nema imovine - nema problema").
Investicijske banke i organizacije, poput Lehman Brothersa, bacile su se u mešetarenje tim dugovima, ali sve se srušilo kad je "puknuo mjehur", odnosno kad se cijena nekretnina počela naglo rušiti. Sve to se moglo itekako lako predvidjeti, no pohlepa ne poznaje granica.
Lehman Brothers je propao i povukao svijet sa sobom. Na kraju smo dobili veliku globalnu patnju i jedan notorni koncept koji se nakon toga implementirao - TBTF, odnosno "Too big to fail" (eng. "Prevelik da bi propao"). U suštini to je zaključak da su određene korporacije, naročito financijske institucije, ponekad jednostavno "prevelike da bi propale", odnosno ako se dozvoli da iste propadnu to može biti opasno za cijelu zemlju ili pak za cijeli svijet. Samim time, prema ovom načelu, država ne smije dozvoliti da takve kompanije propadnu te ih mora spašavati, novcem poreznih obveznika, dakako.
Mnogi će reći da je riječ o nakaradnom konceptu koji stavlja financijske institucije iznad svih, pa čak i iznad originalnih postavki kapitalističke ekonomije gdje kompanija, ako je sama donijela krive poteze, mora propasti. Drugim riječima, živimo u nekom novom modelu gdje je sve podređeno opstanku i utjecaju najmoćnijih financijskih aktera.
Kriza iz 2008. počela je u SAD-u i zahvatila je svijet. Danas, 13 godina kasnije, možda nam ponovno prijeti takav scenarij, ali prijetnja ovog puta dolazi s Istoka, točnije iz Kine. Riječ je o kineskoj megakompaniji Evergrande koja se bavi nekretninama. Ista se sad našla u velikim problemima, nagomilalo se duga (s kamatama) oko 300 milijardi USD (!). Postoji konkretna opasnost da bi Evergrande mogao bankrotirati, urušiti se baš kao i Lehman Brothers, a svijet bi još jednom postao žrtva.
Analitičar Ed Yardeni, šef konzultantske firme Yardeni Research, krajem prošlog tjedna poslao je, kako prenosi CNN, dopis svojim klijentima u kojem navodi: "Postoji strah da bi slom Evergrandea mogao imati sistemski rizik usporediv s onim koji je slom Lehman Brothersa imao na američko tržište dionice".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
