Za vrijeme pisanja ovog teksta stigla je informacija kako se Talibani nalaze na svega 50 kilometara južno od Kabula, a imajući u vidu brzinu kojom bez presedana grabe teritorij očito je da ćemo jako brzo imati i početak bitke za Kabul. Do prije svega nekoliko dana rekli bismo "početak teške i duge bitke za Kabul", ali danas? Danas već puno toga izgleda vrlo drugačije...
Ovog tjedna američki obavještajci složili su prognozu prema kojoj bi Talibani "u roku od 90 dana" mogli zauzeti glavni grad uz napomenu da to nipošto ne mora biti jedini scenarij, sugerirajući da bi vladine snage nekim čudom mogle napraviti preokret. Ta prognoza je pak data prije nego je pao jedan Kandahar, jedan Herat...
Jesmo li uopće imali "bitke" za ove ključne gradove? Bilo je tu žestoke konfrontacije, ali sve je trajalo zapravo vrlo kratko. Prije no što su počele stizati snimke o uličnim sukobima i borbama "prsa o prsa" već su došle one koje prikazuju konvoje afganistanske vojske kako bježi pred nezaustavljivom ofenzivom Talibana.
Da ne bi bilo zabune, vjerojatno nitko (osim pristaša istih) ne "navija" za povratak Afganistana u vrijeme dok su njime upravljali Talibani. Oni nisu nekakav novi pokret koji se može pred pobjedu pretvarati da je nešto što nije - dobro znamo tko i što su Talibani i kako izgleda njihov sistem vladavine. Kada su ugrabili vlast 90-ih pokušali su od Afganistana napraviti potpuno izolirani emirat koji bi egzistirao i funkcionirao prema svojim pravilima, oslanjajući se na represivnu religijsku interpretaciju kakva nije imala mjesta ni u 20-om, kamoli u 21-om stoljeću.
No, također da ne bi bilo ikakve zabune - represivni režim nije smio biti povod za američku i NATO invaziju Afganistana 2001. godine. Bushev tzv. "Rat protiv terorizma" bio je ratni zločinački pothvat od samog početka, a iza sebe ostavio je stotine i stotine tisuća mrtvih, a svijet još daleko izloženijim terorističkoj aktivnosti (pogledajmo samo što se trenutačno događa danas u Sahelu koji je ne tako davno bio poprilično miran dio svijeta).
Američka invazija na Afganistan otvorila je vrata invaziji na Irak 2003. te kasnije, 2011. godine, brutalnoj agresiji na Libiju, a sve ovo vrijeme jedan "ogranak" te doktrine ruši i Siriju.
Znači li to da je Talibane jednostavno trebalo "ostaviti na miru"? To je krivo pitanje jer ne može se postaviti bez predpitanja, a ono glasi - zar je bilo potrebno stvarati Talibane? Talibani su jedna od nuspojava potpore za islamističke radikale u Afganistanu još krajem 70-ih godina, a naročito 80-ih, kada su poticani da bi se borili protiv pro-sovjetskih vlasti te kasnije i samog SSSR-a koji je pokrenuo invaziju na Afganistan.
Nakon desetljeća ratovanja SSSR je u Afganistanu poražen, možda je taj poraz čak i pridonio raspadu samog SSSR-a (stvar široke debate), a u Afganistanu je izbio građanski rat u kojem će se upravo Talibani nametnuti kao najžilavija opcija.
Od 1996. do 2001. Afganistan je bio Islamski emirat pod (većinskom) kontrolom Talibana. Tako je bilo do američke invazije. Srušiti Talibane s vlasti u Kabulu bio je relativno lak posao, ali eliminirati Talibane u potpunosti pokazalo se nemogućom misijom. Talibani su napustili gradove, ali su se povukli u ruralne i teško pristupačne zone gdje su nastavili boriti se, oslanjajući se na gerilske taktike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
