Kao što jačaju veze Irana i Zapada, tako potiho Saudijska Arabija stvara saveze s Iranu susjednim zemljama. Posljednjih tjedana to se posebice osjeća u odnosu Rijada s Pakistanom. Odluka Pakistana da pristupi saudijskoj koaliciji zemalja koja je napala Jemen, odnedavno ima i svoju vojnu komponentu. Nedavni posjet pakistanskog premijera Navaza Šarifa Rijadu učvrstio je ovu odluku koju su Saudijci objeručke prihvatili. Naime, unatoč golemom trošenju na obranu, saudijski vojnici nemaju gotovo nikakvo iskustvo u borbi, pa je u cilju saudijskog dvora da članovi koalicije daju svoje vojnike i stručnu spremu.
U tom smislu je Pakistan vrlo vrijedan saveznik. Ima relativno dobro obučenu i profesionalnu vojsku. S druge strane, ima dugu blisku suradnju sa Saudijskom Arabijom i već ima iskustvo branjenja kuće Saud. S druge strane, Pakistan graniči s Iranom, i iako su pakistansko-iranski odnosi nategnuti, daleko su bolji od saudijsko-iranskih odnosa. To Pakistanu daje velik utjecaj u pogledu znanja i informacija o Iranu. No, Pakistan je ovisan o mnogim oblicima saudijske pomoći. Primjerice, kad je Pakistan 1998. izveo nuklearni pokus, dobio je međunarodne sankcije, ali je Saudijska Arabija spasila zemlju dajući joj naftu.
Od tada, Saudijci brinu o Pakistanu. Kad je Šarif posjetio Rijad početkom ožujka ove godine, došao se susresti s novim kraljem Salmanom i starim prijateljima na saudijskom kraljevskom dvoru. I sam doček Šarifa bio je kraljevski. Salman ga je dočekao na zračnoj luci, pokazujući time značaj koji Saudijci pridaju Pakistanu. Glavna tema razgovora bio je Iran, odnosno podrška Irana snagama u regionalnim sukobima, te pregovori P5+1 zemalja s Teheranom. Kralj je navodno zatražio od Šarifa da se Pakistan priključi saudijskoj koaliciji protiv Irana, posebice u Jemenu. Već tada je Salman inzistirao na dolasku pakistanskih vojnih trupa koje bi bile stacionirane na problematičnoj jugozapadnoj granici kraljevstva, gdje žive zajdijevski (šijitski) muslimani, povezani s Hutijevskim snagama u Jemenu.
U tom razdoblju, Šarif je odbio poslati trupe, ali je obećao blisku suradnju na polju protuterorističkih i vojnih aktivnosti. Pakistan je također odbio premjestiti svoje veleposlanstvo u Jemenu iz Sane u Aden, kao što su napravili Saudijci i druge zaljevske kraljevine, kako bi i fizički pokazali nespremnost za priznavanje Hutija u glavnom gradu. Kao razlog nevoljkosti slanja trupa, Šarif je istaknuo da je pakistanska vojska u stalnoj aktivnosti na granici s Indijom, kao i u borbi protiv pakistanskih talibana. Uz to, gotovo 20 posto Pakistana su šijiti, a sukobi u njihovim područjima su učestali posljednjih godina. Skupine poput Al-Kaide i Laškare Džangvi uništavaju šijitske džamije i škole, a susjedni Iran sve to promatra s podozrenjem.
Ovakva odluka dio je...
U tom smislu je Pakistan vrlo vrijedan saveznik. Ima relativno dobro obučenu i profesionalnu vojsku. S druge strane, ima dugu blisku suradnju sa Saudijskom Arabijom i već ima iskustvo branjenja kuće Saud. S druge strane, Pakistan graniči s Iranom, i iako su pakistansko-iranski odnosi nategnuti, daleko su bolji od saudijsko-iranskih odnosa. To Pakistanu daje velik utjecaj u pogledu znanja i informacija o Iranu. No, Pakistan je ovisan o mnogim oblicima saudijske pomoći. Primjerice, kad je Pakistan 1998. izveo nuklearni pokus, dobio je međunarodne sankcije, ali je Saudijska Arabija spasila zemlju dajući joj naftu.
Od tada, Saudijci brinu o Pakistanu. Kad je Šarif posjetio Rijad početkom ožujka ove godine, došao se susresti s novim kraljem Salmanom i starim prijateljima na saudijskom kraljevskom dvoru. I sam doček Šarifa bio je kraljevski. Salman ga je dočekao na zračnoj luci, pokazujući time značaj koji Saudijci pridaju Pakistanu. Glavna tema razgovora bio je Iran, odnosno podrška Irana snagama u regionalnim sukobima, te pregovori P5+1 zemalja s Teheranom. Kralj je navodno zatražio od Šarifa da se Pakistan priključi saudijskoj koaliciji protiv Irana, posebice u Jemenu. Već tada je Salman inzistirao na dolasku pakistanskih vojnih trupa koje bi bile stacionirane na problematičnoj jugozapadnoj granici kraljevstva, gdje žive zajdijevski (šijitski) muslimani, povezani s Hutijevskim snagama u Jemenu.
U tom razdoblju, Šarif je odbio poslati trupe, ali je obećao blisku suradnju na polju protuterorističkih i vojnih aktivnosti. Pakistan je također odbio premjestiti svoje veleposlanstvo u Jemenu iz Sane u Aden, kao što su napravili Saudijci i druge zaljevske kraljevine, kako bi i fizički pokazali nespremnost za priznavanje Hutija u glavnom gradu. Kao razlog nevoljkosti slanja trupa, Šarif je istaknuo da je pakistanska vojska u stalnoj aktivnosti na granici s Indijom, kao i u borbi protiv pakistanskih talibana. Uz to, gotovo 20 posto Pakistana su šijiti, a sukobi u njihovim područjima su učestali posljednjih godina. Skupine poput Al-Kaide i Laškare Džangvi uništavaju šijitske džamije i škole, a susjedni Iran sve to promatra s podozrenjem.
Ovakva odluka dio je...
