U vremenu kada sve snažnije osjećamo učinke ekonomske krize u Europi, spontano dolazi do preispitivanja ne samo ekonomske krize, već i cijelog vladajućeg socioekonomskog sistema.
Da bismo bili u stanju što bolje prepoznati eru u kojoj smo, nažalost, prisiljeni živjeti, nužno je imati nekoliko bitnih činjenica na umu - kriza kapitalizma je globalna, a učinak te krize na nekim mjestima je danas daleko suroviji od situacije koju upravo proživljavamo u Europi.
Pakistan je po mnogočemu idealan ogledni primjer sve intenzivnije eksploatacije koja, nakon izbijanja krize, postaje još temeljitija.
Iz slijedećeg teksta, koji je objavljen u pakistanskom listu "Daily Times", zanimljivo je primijetiti kako su pojedini procesi - unatoč činjenici da se radi o jednoj, nama dalekoj zemlji - gotovo identični s procesima koji dominiraju i u našem djelu svijeta, državi, regiji.
Prije svega to se odnosi na način operiranja parlamentarne demokracije, konkretan odnos izabrane vlasti s institucijama države i u konačnici - odnos države i vlasti s kapitalističkom elitom. Također je bitno za istaknuti ulogu medija u cijeloj toj priči - posebice stvaranje "umjetnih" antagonizama između različitih stranaka na vlasti i u oporbi. Jer, kako znamo i sami, promjena vlasti nikada ne dovodi do promjene ekonomskog modela.
Taj isti model, kapitalizam - koji je već duže vrijeme u svojoj globalističkoj fazi, sada se već svodi isključivo na kontinuirano povećanje pritiska nad radnicima i - ako ćemo se složiti s autorom donjeg teksta - više se nikada neće 'vratiti na staro', takav - optimističan - scenarij više nije moguće očekivati jer nova pravila već su uzela maha diljem svijeta.
Naravno, u Europi situacija nije ni približno teška koliko i u Pakistanu, no već i ovdje svjedočimo stvaranju novih "pravila igre". Prije svega to se odnosi na mjere štednje, "stezanje remena", ukidanje brojnih prava i beneficija - sve ovo, ako pratimo aktualna zbivanja, uzima se bez da bi se ikada više vratilo.
Ta "nova stvarnost" nije samo teška i ireverzibilna, već ima tendenciju da se kontinuirano pogoršava. Kroz jedan duži period, teško je zamisliti da će Europa izbjeći sudbinu Pakistana.
Dr. Lal Khan - autor, novinar i međunarodni tajnik kampanje pakistanska sindikalna obranaNo, upravo zbog toga - izuzetno je bitno pratiti događaje u zemljama kao što je Pakistan, mjestima gdje je eksploatacija nekoliko puta snažnija i rigoroznija no što je trenutačno kod nas, upravo tamo ćemo, iz prve ruke - koliko god da to možda zvučalo nehumano - moći uživo pratiti što se događa s širokim narodnim masama kada izrabljivanje jednog dana pređe svaku granicu. Jer granica ipak postoji, koliko god nam se ponekad učinilo da su ljudi spremni trpiti daleko više nego što bismo prognozirali. Činjenica je da na mnogim mjestima, diljem svijeta, cjelokupan ekonomski model doslovno juri prema toj granici, što će biti nakon - vidjet ćemo kada ta granica bude slomljena.
Autor donjeg teksta je Dr. Lal Khan - autor, novinar i međunarodni tajnik kampanje pakistanska sindikalna obrana ("Pakistan Trade Union Defence Campaign"). Tekst je prvi puta objavljen 26.2.2012. u pakistanskom listu Daily Times.
Donosimo vam slobodan prijevod s engleskog jezika.
* Establišment je izraz koji potječe od engleske riječi "establishment" (doslovno: "ustanova") i označava vladajuću klasu, odnosno elitu nekog društva zajedno sa svim institucijama koje joj - formalno ili neformalno - stoje na raspolaganju.
Ipak, nerazumijevanje od strane masa nije vezano uz njihovo neznanje. Ljudi iz naroda vjerojatno daleko bolje shvaćaju cjelokupnu situaciji od onih koji su u stalnim diskusijama, ali izuzeti od teške stvarnosti koju mase moraju podnositi svakodnevno.
Neki jako obrazovani ljudi mogu biti itekakve "neznalice", dok su mnogi nepismeni ljudi iz puka podareni velikom mudrošću, izvanrednim talentima i izuzetnom pronicljivošću. Kako bi Goethe rekao: "Život nas uči".
Establišment nam se prezentira kao kakva crna rupa obavijena misterijom. U stvarnosti se radi o "ekspertima" koji tvore nomenklaturu na više razina.
Taj establišment je zapravo država. Njene osnove su vojska, pravosuđe, zakonodavstvo, mediji i izvršna vlast, bez obzira radilo se o monarhiji, parlamentarnoj demokraciji ili o diktaturi, sve se uvijek svodi na izrabljivački sistem klasne prisile.
U eri kapitalizma, ove institucije operiraju relativno harmonično jedna s drugom, sve dok ekonomija pokazuje znakove rasta. Ali kada socijalna, ekonomska i politička osnova upadne u krizu, ravnoteža struktura se počinje raspadati.
U situacijama kada mase ustaju u znaku klasne borbe, ove institucije ujedinjuju se u pokušaju da se taj revolt razbije. No, često, ako represija ne uspije slomiti ustanak, onda se ide u proces reformi.
Takav potez za vladajuću nomenklaturu može biti dvosjekli mač, jer mase tada osjećaju svoju snagu kao ujedinjena klasa.
Čak i kada revolucionarni pokreti moraju ustuknuti zbog izdaje i prevare, organska kriza sistema i dalje ostaje. U takvim trenucima socijalne stagnacije i masovne utučenosti, izbijaju snažni konflikti između različitih sekcija same države.
Ovo je stvarno stanje u kojem se Pakistan nalazi danas. Uloga svih vodećih medija u zemlji je produbiti masovnu psihozu kako bi se stvorila fiktivna razlika između skupina vladajuće elite, no u konačnici cijela elita je dio jednog te istog socioekonomskog sistema. Njihovi međusobni antagonizmi proizlaze isključivo zbog toga što se bore tko će više pokrasti od naroda, pritom se presvlače u razne "ideološke" kapute kako bi se međusobno diferencirali pred samim narodom. Stoga su i spremni raditi svaki truli politički kompromis, koaliciju i nemaju nikakav problem oko toga kada treba promjeniti stajalište ili političku stranku.
Ipak, odnos između vladajuće klase i države nikada nije jednostavan. Sve ovisi o financijskoj potenciji vladajuće elite i do koje mjere svojim kapitalom mogu unaprijediti sredstva proizvodnje, tj. dovesti do ukupnog ekonomskog rasta.
U slučajevima kao što je Pakistan, gdje vladajuće klase nisu samo nesposobne i nepopravljivo korumpirane, već povijesno kaskaju i ekonomski zaostaju, država se nameće kao arbitar.
Tako da često dobivamo direktnu vojnu vlast koja pak pokazuje razne elemente Bonapartizma.
Ipak, pri sve izraženijoj krizi kompletnog sistema, unutar same države dolazi do sve većih kontradikcija.
Kao i svi konfliktu koji "kuhaju" u društvu, tako i konflikt unutar same države može dovesti do jako opasnih ishoda.
Država, kakvu nam je prikazuju vladajuće elite i njihova inteligencija, nije vječna i uopće nije toliko neophodna kao institucija jednog društva.
Država, kao institucija, je nastala razvojem klasnog društva na temelju privatnog vlasništva koje je dobiveno sredstvima proizvodnje ili je dio već postojećih privatnih posjeda.
Forma države se mijenjala i transformirala kroz različite socioekonomske sisteme za vrijeme mnogih revolucija kroz povijest.
Država za vrijeme robovlasništva, despotizma, feudalizma i kapitalizma evoluirala je u različite formacije.
Prije toga, ljudsko društvo postojalo je bez države. Lenjin citira Engelsa u svojoj poznatoj knjizi, 'Država i Revolucija': "Država nije postojala kroz cijelu vječnost. Postojala su društva koja su normalno živjela i bez države, nisu imali nikakve ideje o državi i državnoj vlasti. U vrijeme specifične razine ekonomskog razvoja, koji je stvoren na temelju razdvajanja društva u klase, država se nametnula kao direktan proizvod razdvajanja ljudi na klase".
Arhitektura je možda i najsnažniji prikaz kulture i najzorniji pokazatelj jednog društva. Ako promotrimo arheološke iskopine Civilizacije Doline Inda, pogotovo drevnog grada Mohendžo Daro, vidjet ćemo kako tamo nema sudova, policijskih stanica, vojnih baraka, palača i drugih elemenata države i klasne strukture.
Arheološki ostaci nam pokazuju dokaz jednog egalitarijanskog društva koje je funkcioniralo kao kolektiv. Karl Marx je elaborirao na temu ovih drevnih civilizacija: "Glavni fenomen mnogih starih civilizacija na Dalekom Istoku je činjenica da nije bilo privatnog vlasništva. Društva su imala zajedničko vlasništvo nad svim sredstvima proizvodnje".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
