Članovi Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (GCC) su zadnjih nekoliko godina započeli s implementacijom velikih reformi kako bi se prilagodili ekonomskim i političkim izazovima budućnosti. Smanjenje prihoda od nafte je dovelo neke od tih zemalja, čije gospodarstvo uveliko ovisi o energetskim resursima, na rub gospodarske krize. U protekle tri godine, prihodi Saudijske Arabije su pali za više od 50%, s 302 milijarde dolara u 2013. na 147 milijarde dolara u 2016. godini, a njezine devizne rezerve su se smanjile za otprilike 200 milijardi dolara od sredine 2014. godine. Čak i Kuvajt, jedan od financijski najstabilnijih članova GCC-a, predviđa deficit (po prvi puta u zadnjih deset godina) od 26 milijardi dolara za 2017/2018 fiskalnu godinu. Istovremeno, sve države članice GCC-a se bave rastućim demografskim pritiscima i generacijskim razlikama u vodstvu.
Kako bi se suočili s trenutnim i budućim izazovima, države GCC-a su počele sprovoditi intenzivne strukturne reforme. Mjere - uključujući poteze vezane za smanjenje poticaja za goriva, privatizaciju poduzeća i diversifikaciju gospodarstava - imaju za cilj, barem u kratkom roku, ublažavanje gospodarskih problema. Dugoročno, međutim, predviđaju novi društveni ugovor između vlada GCC-a i njihovih građana. Na primjer, napori Saudijske Arabije da nacionalizira radnu snagu i zaposli veći broj žena, će polako, ali sigurno transformirati društvene i političke strukture kraljevstva. No spomenute reforme neće biti lako implementirati, a čelnici država GCC će na svome putu naići na brojne prepreke i otpore. Za zemlje s konzistentnim šiitskim zajednicama, kao što su Bahrein, Kuvajt i Saudijska Arabija, ambiciozne reforme predstavljaju pogoršanje sektaških napetosti između njihovih šijitskih i sunitskih zajednica, dajući Iranu priliku da stekne utjecaj u regiji.
No ekonomske i društvene reforme, iako velike, ne predstavljaju prvi takav napor od strane GCC-a. Međutim, do sada, vođe Zaljeva nisu pokazale veliku žurnost u ostvarivanju najavljenih promjena. Nakon što je cijena naftnih derivata pala početkom osamdesetih godina, Saudijska Arabija je iscrpila svoje financijske rezerve i vodila proračunski manjak od više od 10% svog bruto domaćeg proizvoda gotovo deset godina kako bi izbjegla sprovođenje reformi. Tek je kasnih devedesetih godina, kada je njezin dug prema BDP-u premašio 100%, Rijad odlučio pokrenuti značajne promjene u gospodarstvu. Godine 1998. pokojni kralj Abdullah je upozorio svoje sunarodnjake kako je došlo vrijeme da se prilagode "načinu života koji se ne oslanja isključivo na državu". Ipak, cijene nafte su počele ponovno rasti 1999. godine, čime se smanjila potreba za štednjom. Tijekom narednih 15 godina reforme koje je obećavala Saudijska vlada su pale u drugi plan a Rijad se bavio problemima na drugim područjima, kao što su domaći prosvjedi zbog američkog rata u Iraku i rast religijskog ekstremizma.
Danas, Saudijska Arabija i ostatak članica GCC-a nisu više u stanju odgoditi ekonomske reforme. S malo izgleda za brzi oporavak cijena nafte, zemlje Zaljeva se pripremaju za produženo razdoblje smanjenog prihoda od energenata. Vlade u GCC-u će također morati pronaći način da integriraju na tržište rada mlade ljude koji predstavljaju dominantnu dobnu skupinu. Naime, 60% građana Saudijske Arabije ima manje od 15 godina. Stoga se može očekivati da će čelnici GCC-a kao što su saudijski princ Salman i princ Abu Dhabija Mohammed bin Zayed al-Nuhayyan nastaviti dosljedno s reformama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
