Napad na međunarodnu zračnu luku Atatürk u Istanbulu šesti je veliki teroristički prepad u Turskoj ove godine. Dakako da ovakva situacija čini Tursku daleko najranjivijom zemljom u sirijskom i iračkom okruženju. U posljednjih 12 mjeseci, 298 ljudi je ubijeno i preko tisuću ranjeno u 17 velikih terorističkih napada u Turskoj.
No, postoje i značajne razlike prema ostalim napadima. Po prvi puta se za cilj terorističkog napada izabrala zračna luka, i to ona najveća u Turskoj. Napad je zapravo izveden krajnje traljavo, bez značajnije pripreme i koordinacije, a nedostatak istovremenog preuzimanja odgovornosti govori da se možda radi o samotnjacima koji i ne moraju biti obučeni u redovima Daeša (ISIL-a), već da su to pojedinci zadojeni ekstremističkom ideologijom, potaknutom vjerojatno i kroz razne organizacije i vakufe pod saudijskim pokroviteljstvom. To, naravno, ne znači da se izbjegla tragedija, ali s više planiranja mogla se postići puno strašnija katastrofa.
Nije prvi puta u povijesti terorizma na tlu Turske da se napadaju zračne luke. Armenska tajna vojska za oslobođenje Armenije napala je 1982. zračnu luku Esenboga u Ankari i ubila devetero ljudi. Prošle godine, u prosincu, Kurdistanski oslobodilački sokolovi, skupina koja se smatra afiliranom uz Kurdistansku radničku partiju, pucali su po drugom najvećem istanbulskom aerodromu Sabih Gökcen. Inače, zračna luka Atatürk je u procesu zatvaranja i sav promet seli na istočnu zračnu luku Sabiha Gökcen.
Iako se na Atatürku radilo o sigurnosnom promašaju, treba priznati da su teroristi zaustavljeni već na prvoj prepreci, te da su tamo sigurnosne snage obavile svoj posao. Nepojmljiva je organizacija terorističkog upada, koji je očito htio slijediti slučaj u Bruxellesu, a koja nije izučila dobrano sustav osiguranja na Atatürku. Prošle godine, ova zračna luka je primila 62 milijuna putnika. Svi oni, uključujući i autora ovog članka, prošli su kroz jedan od najvećih sigurnosnih sustava na međunarodnim zračnim lukama. Čak da osoba i ne putuje, već samo dolazi nekoga ispratiti ili dočekati, mora proći veliku sigurnosnu provjeru da bi uopće ušla na terminal. Potom se isto ponavlja nekoliko puta sve do samog aviona.
Prema izvještajima, tri terorista stigla su u dva taksija na zračnu luku oko 20.45 i ušli na međunarodni terminal. Postoje neke naznake da je bilo više terorista, čak sedam. Desetak minuta nakon dolaska, razdvojili su se u dvije skupine i krenuli prema sigurnosnim provjerama na ulazu. Jedan od njih je viknuo na turskom jeziku da ima bombu i da će eksplodirati, što je dovelo do panike među ljudima koji su čekali u redu za sigurnosnu provjeru. Potom su napadači počeli besciljno pucati automatskim puškama. Policija je odgovorila, a jedan napadač je ranjen i potom se raznio bombom. Drugi je napravio isto na parkiralištu ispred terminala. U tri minute 41 osoba je ubijena, a među njima je bilo 18 stranaca, većinom Saudijaca, Iranaca i Ukrajinaca, dok je 239 osoba ranjeno. Većina ubijenih su muslimani, i to pri kraju svetog mjeseca Ramazana.
Turski dužnosnici, na čelu s premijerom Binalijem Yildirimom, odmah su ukazali na Daeš kao krivca. Ne radi se o pogađanju, već o uzorku koji je proizašao iz prošlih napada. Naime, Daeš u Turskoj bira napade koji imaju veliku međunarodnu pozornost, izravno cilja strane turiste i putnike, bez nekog praktičnog cilja koji bi pomogao u vrlo određenim taktičkim koracima organizacije. S druge strane, kurdski napadi orijentirani su prema vojnim i sigurnosnim ciljevima, a PKK često koristi i ženske militantice i samoubojice. PKK je odlučio da više ne koristi auto-bombe u napadu na turske represivne sile, bojeći se civilnih žrtava koje im umanjuju legitimnost ratovanja protiv turske države.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.