Njegova svetost 14. Dalaj lama Tibeta obilježio je svoj 80. rođendan u SAD-u, u kalifornijskom gradu Anaheimu, gdje se održava Globalni summit suosjećanja. U poodmakloj dobi, ali i dalje vrlo živahan i pokretan, Dalaj lama ne dvoji o budućnosti tibetanskog budizma. Na pitanje američkih novinara da li će biti 15. Dalaj lame, trenutačni duhovni poglavar Tibetanaca odgovara da bez obzira da li će biti priznat ili neće, on će postojati.
U Dharamsali, sjevernoindijskoj rezidenciji Dalaj lame, tisuće Tibetanaca se okupilo oko gradskog budističkog hrama kako bi proslavili njegov rođendan, unatoč početku sezone monsuna. Na južnim obroncima Himalaje živi više od sto tisuća prognanih Tibetanaca koji su zajedno s Dalaj lamom pronašli ovaj novi dom nakon što je kineska komunistička vlast prognala tibetansku vlast 1959. Ovdje se sada nalazi duhovno središte tibetanskog budizma, što je zajednički naziv za budističku vjersku doktrinu karakterističnu za Tibet, Mongoliju, Tuvu, Butan i određene dijelove Himalaje, u Nepalu i Indiji. Ovom vidu budizma pripada između deset i dvadeset milijuna ljudi i smatra se jednim od najranijih denominacija ove vjere. Državna je religija Butana. Vjerski tekstovi pisani su tibetanskim jezikom, koji je i službeni vjerski jezik ove denominacije. Tibetanski je budizam naročito poznat po usmenom prijenosu znanja, analitičkoj i fiksacijskoj meditaciji, sljedbeništvu gurua, skepticizmu, ezoternim aktivnostima, te osobito razvijenom monaštvu.
Dalaj lama je danas jedan od rijetkih svjetskih vođa koji je razgovarao i s Mao Tse Tungom i Barackom Obamom. Susreo se s gotovo svim nobelovcima za mir od svog prognanstva. Tenzin Gyatso, što je pravo ime Dalaj lame, rođen je 6. srpnja 1935. u obitelji seljaka. Već sa dvije godine prepoznat je kao reinkarnacija Avalokiteshvare ili Chenrezinga, Bodhisattve milosrđa i sveca zaštitnika Tibeta, što je zapravo Dalaj lama. Bodhisattve su prosvijećena bića koja su odgodila svoju nirvanu kako bi služili čovječanstvu. Svoje obrazovanje je proveo u samostanu gdje je učio budističku filozofiju i druge duhovne i humanističke znanosti. Godine 1950. preuzeo je cjelokupnu političku funkciju u teška vremena. Kina je osvojila Tibet 1949./1950. Dalaj lama je tada otišao u Peking na razgovor s Maom, kao i s drugim kineskim vođama (među njima su bili Deng Xiaoping i Chou Enlai). Ali, 1959., nakon brutalnog odgovora na tibetanski nacionalni ustanak u Lhasi, Dalaj lama je prognan i od tada živi u Dharamsali.
Od tada, Dalaj lama vodi borbu za nezavisnost Tibeta, ali i za širenje općih poruka mira svijetu. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1989., te je često i rado viđeni gost diljem svijeta, ako ne kao državni, onda kao duhovni posjetitelj. Godine 1987. Dalaj lama je iznio plan za Tibet u pet točaka od kojega se ni danas nije odustalo: (1) transformacija cijelog Tibeta u zonu mira; (2) napuštanje politike premještanja kineskog stanovništva koja prijeti opstanku samih Tibetanaca kao naroda; (3) poštivanje temeljnih ljudskih prava i demokratskih sloboda tibetanskog naroda; (4) zaštita tibetanskog prirodnog okoliša i napuštanje kineske upotrebe Tibeta za proizvodnju nuklearnog oružja i skladištenje nuklearnog otpada; (5) početak iskrenih pregovora o budućem statusu Tibeta i odnosa između tibetanskog i kineskog naroda. Ovih pet točaka iznijeto je pred američki Kongres i Europski parlament u Strasbourgu.
U ožujku 2011. Dalaj lama je zatražio od Skupštine tibetanskih narodnih zastupnika (tibetanski parlament u egzilu) da ga se razriješi dužnosti političkog čelnika države. Time se zapravo ukida 368 godina duga tibetanska tradicija teokratske vlasti, u kojoj je politički vođa ujedno i vjerski vođa. Demokratski izabrana vlada bi trebala u potpunosti preuzeti političko vodstvo Tibeta, a institucija Dalaj lame bi se u potpunosti posvetila samo duhovnom području.
Još 1969. Dalaj lama je dao narodu da odluči da li će se i dalje u budućnosti tražiti reinkarnacija Dalaj lame. Ovo je pitanje važno zbog nedostatka jasnih smjernica, pa se može dogoditi da budući Dalaj lama zloupotrijebi sustav reinkarnacije za svoj politički probitak. Zbog toga su u rujnu 2011. prihvaćene jasne smjernice prepoznavanja budućeg Dalaj lame. U prepoznavanju nove reinkarnacije morati će se provesti vrlo temeljite rasprave između najviših budističkih svećenika i redovnika.
Dalaj lama nastoji što manje službeno spominjati politiku, ali u vidu Tibeta traži njegovu autonomiju kao jedino rješenje tibetansko-kineskog spora. Dalaj lama stalno ponavlja da nije protiv kineskog naroda, te da se nada kako će pregovori o novom statusu Tibeta započeti što prije. Donedavno je mogućnost neslužbenih razgovora s kineskim vlastima bila blizu, ali u travnju je kineska vlada donijela novu bijelu knjigu o Tibetu u kojemu donosi izvještaj o trenutačnom putu razvoja, te odbacuje Dalaj lamu i njegov koncept srednjeg puta.
Radi se o politici i načinima za ostvarivanje istinske autonomije za sve Tibetance koji žive u tri tradicionalne tibetanske provincije unutar okvira Narodne republike Kine. Prema srednjem putu svi vitalni interesi svih dionika su zaštićeni. Za Tibetance to znači zaštita i očuvanje njihove kulture, religije i nacionalnog identiteta. Za Kineze to znači sigurnost i teritorijalni integritet domovine. Za susjede i svijet to znači mirne granice i međunarodni odnosi. Peking je odbio srednji put. U bijeloj knjizi se navodi da je pravi cilj srednjeg puta odcjepljenje od Kine. Prema kineskom shvaćanju, Dalaj lama želi preuzeti vlast kroz prihvaćanje kineskog suvereniteta i uspostavljanje polunezavisnog političkog režima. Viša razina autonomnosti je zapravo stvaranje države u državi, koja bi bila slobodna od bilo kakve središnje vlasti.
Kina ima iskustvo s visokom razinom autonomije, radi se o Hong Kongu. Nakon povratka Hong Konga iz britanskog posjeda u kineski prostor, kineska vlada je prihvatila da Hong Kong ima posebnu autonomiju. Na taj presedan upozorava Dalaj lama. Ali, vlast odbija ovakvu usporedbu i naglašava da Tibet nema ništa sličnog s Tajvanom, Hong Kongom ili Macauom. Bijela knjiga kineske vlade u zaključku navodi da nema nikakvih mogućnosti za visoku razinu autonomije na Tibetu.
Uz to, Peking je napao Dalaj lamu i kao osobu i kao instituciju. U bijeloj knjizi se institucija optužuje povijesno za duhovni terorizam i vlast nad posljednjim feudalnim sustavom na Istoku, koji je uključivao kmetove. Dalaj lama se vidi kao sentimentalan starac koji je lojalan starom teokratskom poretku. Optužuje ga se za upotrebu nasilja s ciljem tibetanske nezavisnosti. Istraživanja kineskih organa za javnu sigurnost upozoravaju da su samozapaljivanja planski poticana i manipulirana od strane najviših suradnika Dalaj lame i njega samog.
Bijela knjiga također napominje da su pekinške politike bile iznimno dobre za Tibet. Nekad 'nazadni' Tibet nije imao niti jednu školu u modernom smislu, a nepismenost je bila 95 posto među mladima i srednjovječnim Tibetancima. Tvrdi se da nije postojala moderna medicinska usluga, već samo molitva za one oboljele, dok je očekivana životna dob bila 35,5 godina. Nasuprot tome, snažni razvoj i modernizacija u posljednih 60 godina rezultirala je time da je BDP Tibeta u 2013. bio 13 milijardi dolara. Stanovništvo broji 3,1204 milijuna ljudi, čija je prosječna životna dob 68,2 godine. Nepismenost među mladima i srednjovječnima ne postoji, a prosječna dužina školovanja onih iznad 15 godina je 8,1 godina. Osnovan je i osnovni zdravstveni sustav.
Detalji ovoga napretka Peking koristi kako bi pokazao da je samo kineska vlast nad Tibetom mogući put razvoja. Ipak, takva je tvrdnja nepauzibilna, jer nitko ne može tvrditi da bi Tibet ostao na istoj razini (ne)razvoja da ga nije osvojila Kina.
S druge strane, vjerske slobode su gotovo nepostojeće na Tibetu, upravo zbog povezivanja s potencijalnim ekstremizmom. Ujedinjene nacije su ove godine prihvatile dokaze da kineska Narodna naoružana policija redovito otvara vatru na nenaoružane tibetanske prosvjednike tijekom proteklih sedam godina. Dokazi s tibetanske visoravni biti će prikazani na UN-ovom Odboru protiv mučenja kasnije ove godine. Čelnik tibetanske vlade u egzilu premijer Lobsang Sangay tvrdi da postoji disproporcionalna upotreba sile protiv tibetanskih prosvjednika i time jasno kršenje međunarodnog prava. Sangay je inače bio istraživač na odjelu za pravo Sveučilišta Harvard gdje je napisao iznimno zanimljivu studiju o budizmu i ljudskim pravima.
Prema tim izvještajima, kineska policija koristi iznimno brutalne napade i mnoštvo municije na prosvjednike, posebice one koji dolaze u središte Tibeta, Lhasu, zbog hodočašća. Kina je potpisnica Međunarodne konvencije protiv mučenja iz 1988., ali će se ove godine pred UN-om propitati sklonost Pekinga da se drži te konvencije. Teške povrede te konvencije ne može sakriti više ni sama vlada, koja je 2008. priznala da se u nekim slučajevima ne provode istrage smrtnih slučajeva na mirnim prosvjedima u područjima Kardze i Ngaba, te u Lhasi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
