Povijesno je pitanje hoće li Europa ostati kontinentom Europljana, rekao je nedavno mađarski premijer i enfante terrible Europske unije Viktor Orbán. U gotovo ironičnom zaokretu, Orbán naglašava da su stanovnici Srednje Europe prije dvadeset i sedam godina vjerovali da je Europa njihova budućnost, a danas osjećaju kako su oni budućnost Europe. Dakako, u vrijeme migracija populisti žive od događaja koji hrane nacionalno-konzervativne reakcije. Mnogi Europljani se boje migracija i rizika po njihov identitet i financijsku strukturu Europe. U tom apokaliptičnom scenariju, jedino što populisti mogu jest proizvesti novu apokaliptičnu budućnost, u nadi da se sve može nekako vratiti na staro.
Ali stara zapadna Europa, slijepa kakva obično jest, teško da mari za ovakve poruke. Orbánova nasilna i šovinistička politika odrednica je političkog identiteta Srednje Europe. Stara je izreka da postoje dva glavna grada 'Mitteleurope', Beč i Auschwitz. Visoka kultura i genocid nekako idu ruku pod ruku, plemenite ideje s autoritarnošću, katoličanstvo sa značajnim nacionalizmom. Potencijali za prijenos ove srednjoeuropske političke tradicije na druge zemlje Europske unije postoje. Osim Mađarske, na istom putu prema stvarnom svom političkom identitetu hodi i Poljska. Ove zemlje predvodnice su drugačije, nacionalno čvršće i politički autoritarnije vizije Europe.
Orbán je čvrsto odlučio stati protiv velikih silnica Europe nakon što se 2015. usprotivio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i njezinoj politici otvorenih vrata migrantima i izbjeglicama. Izuzev izbjegličkog vala koji je prošao Mađarskom, u Budimpešti nemaju velikih problema s azilantima i izbjeglicama. Nitko ne želi ostati u Mađarskoj, svi kreću prema zapadnoeuropskim zemljama. Čitajući vijesti i dobivajući informacije, migranti znaju da je danas teško proći Mađarsku, a još je gore reći da im je cilj Njemačka. Sve više ističu Italiju, Francusku, skandinavske zemlje. No, time ne prestaje Orbánova uloga. Kako bi ostao pri vrhu europske politike, mora se držati kritike migrantske politike i doista je uspio u požurivanju jačanja provjera i zaustavljanju slobodnog kretanja ljudi.
Sljedeći Orbánov korak jest iskoristiti napetosti oko izbjeglica i terorizma kako bi oko sebe okupio značajan broj predstavnika Europske pučke stranke (EPP), tradicionalno najjače grupacije stranaka desnog centra u Europskom Parlamentu, čiji je član i Orbánov Fidesz. Mađarski premijer ima i pokoju riječ za taj savez, napominjući da su demokršćanske stranke u Europi postale nekršćanske s obzirom da se trude zadovoljiti vrijednosti i kulturna očekivanja liberalnih medija i inteligencije. Doista se tu možemo složiti s Orbánom. Malo je od temeljne demokršćanske ideje prisutno u bilo kojoj stranci koja se kiti tim imenom. No, demokršćanstvo u...
Ali stara zapadna Europa, slijepa kakva obično jest, teško da mari za ovakve poruke. Orbánova nasilna i šovinistička politika odrednica je političkog identiteta Srednje Europe. Stara je izreka da postoje dva glavna grada 'Mitteleurope', Beč i Auschwitz. Visoka kultura i genocid nekako idu ruku pod ruku, plemenite ideje s autoritarnošću, katoličanstvo sa značajnim nacionalizmom. Potencijali za prijenos ove srednjoeuropske političke tradicije na druge zemlje Europske unije postoje. Osim Mađarske, na istom putu prema stvarnom svom političkom identitetu hodi i Poljska. Ove zemlje predvodnice su drugačije, nacionalno čvršće i politički autoritarnije vizije Europe.
Orbán je čvrsto odlučio stati protiv velikih silnica Europe nakon što se 2015. usprotivio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i njezinoj politici otvorenih vrata migrantima i izbjeglicama. Izuzev izbjegličkog vala koji je prošao Mađarskom, u Budimpešti nemaju velikih problema s azilantima i izbjeglicama. Nitko ne želi ostati u Mađarskoj, svi kreću prema zapadnoeuropskim zemljama. Čitajući vijesti i dobivajući informacije, migranti znaju da je danas teško proći Mađarsku, a još je gore reći da im je cilj Njemačka. Sve više ističu Italiju, Francusku, skandinavske zemlje. No, time ne prestaje Orbánova uloga. Kako bi ostao pri vrhu europske politike, mora se držati kritike migrantske politike i doista je uspio u požurivanju jačanja provjera i zaustavljanju slobodnog kretanja ljudi.
Sljedeći Orbánov korak jest iskoristiti napetosti oko izbjeglica i terorizma kako bi oko sebe okupio značajan broj predstavnika Europske pučke stranke (EPP), tradicionalno najjače grupacije stranaka desnog centra u Europskom Parlamentu, čiji je član i Orbánov Fidesz. Mađarski premijer ima i pokoju riječ za taj savez, napominjući da su demokršćanske stranke u Europi postale nekršćanske s obzirom da se trude zadovoljiti vrijednosti i kulturna očekivanja liberalnih medija i inteligencije. Doista se tu možemo složiti s Orbánom. Malo je od temeljne demokršćanske ideje prisutno u bilo kojoj stranci koja se kiti tim imenom. No, demokršćanstvo u...
