Kako se sukob u Siriji približava svojoj sedmoj godini, postoje široke rasprave o budućnosti zemlje. Među njima jest hoće li mirovni sporazum uključivati prijenos vlasti od predsjednika Bašara al-Asada nekome drugom, kao i ona hoće li takva tranzicija uopće dovesti do trajnog mira. Doista, na posljednjem krugu pregovora u Ženevi dogovarala se i moguća tranzicija vlasti. Ovaj ishod je želja velikog dijela dionika u sirijskom sukobu, ali nije zajamčen. Postoji i mogućnost da predsjednik Asad ostane na vlasti barem još neko vrijeme.
Jedni smatraju da je to grozno, dok drugi u tom rješenju vide najbolju opciju ili u najmanju ruku najmanje lošu. Asad ima veliku potporu, ne samo u Moskvi i Teheranu, već među samim Sirijcima, uključujući vojsku. Postoje i oni koji ne podržavaju nužno njegovu vlast, ali se aktivno ne bore protiv nje. Većina se boji alternativa ili drugih skupina koje bi mogle lako postati nasilne i represivne ako preuzmu poluge vlasti.
Ta potpora Damasku dolazi i od neočekivanih strana. Nakon godina ratovanja protiv sirijske državne vojske i njezinih saveznika, stotine boraca Slobodne sirijske vojske traži amnestiju od vlade i žele se pridružiti redovima sirijske nacionalne armije. Osobito se to odnosi na neka specifična područja kao što je Golanska visoravan. To je vrlo osjetljivo područje. Susjedni Izrael je objasnio da smatra sve aktivnosti vezane uz sirijsku vlast u tom području prijetnjom svojim granicama, uključujući prisutnost saveznika Damaska kao što su Hezbolah ili provladine milicije. Uz to, tik uz liniju razgraničenja stoje ekstremističke skupine Ahrar al-Šam i Džabhat al-Nusra, pa je prijelaz oporbenih snaga u vladine više nego dobrodošao.
Ukoliko Asad ili njegovi podupiratelji ostanu na vlasti, nije jasno hoće li se riješiti uzroci rata i sukoba koji su potom nastali oko resursa, teritorija i identiteta. I dok bi Asadov ostanak mogao spriječiti ekstremne količine i razine nasilja, napetosti će ostati ispod tepiha, što bi druge zemlje mogle trajno koristiti za poticanje novih sukoba u Siriji i izvan nje. To se osobito odnosi na susjedni Irak, ali i druge zemlje. Saudijska Arabija i njezini saveznici žele zaustaviti ono što je jordanski kralj Abdulah II. jednoć pompozno nazvao opasnim šijitskim lukom.
Ali nisu baš šijiti toliko vezani uz Asada. Sirijska dinastija al-Asad (otac Hafez i sin Bašar) stvorili su sekularnu državu vezanu uz klanove, a ne uz samu religijsku okosnicu.
Mnogi promišljaju da iračka šijitska vlast želi zasnovati denominacijsku šijitsku poveznicu s Damaskom. Stoga je kao veliko iznenađenje došao poziv jednog od najmoćnijih iračkih šijitskih klerika i političara Muktade al-Sadra koji je pozvao Bašara al-Asada da dade ostavku i ode s vlasti u ime ljubavi prema Siriji, kako bi spasio zemlju rata i terorizma. Prema Sadru, vlast bi se trebala predati utjecajnim narodnim strankama sposobnim za stav protiv terorizma i održavanje sirijske suverenosti. Takva bi odluka, prema njemu, bila povijesna i herojska, ali do nje se mora doći što brže. I drugi irački šijitski klerici su kritizirali sirijsku vlast za udar na vlastiti narod kao i šijitske milicije koje podupiru Asada.
Nakon što je počela pobuna protiv vlasti u Damasku u ožujku 2011. Sadr je izrazio potporu pobunjenicima, a potom je tijekom godina izbacivao iz svoje političke stranke sve borce koji su se priključili raznim šijitskim dobrovoljačkim formacijama u Siriji i Iraku kao što su Džajš al-Mahdi, Džajš al-Mu'mal, Asaib Ahl al-Hak i Hezbolah al-Nudžaba. Mnogi visokopozicionirani šijitski klerici u svetom gradu Nadžafu nikad nisu poduprijeli sirijsku vlast, pa su također zabranili svojim sljedbenicima borbu u Siriji. Među njima su veliki ajatolah Ali al-Sistani, šejh Išak al-Fajad, sejed Mohamad Sa'id al-Hakim i šejh Bašir al-Nadžafi. Oni su još 2013. zajedno postavili mišljenje da oni pojedinci koji odlaze u rat u Siriju krše zapovijedi vjerskih vlasti. Za razliku od iračkog Nadžafa, u središtu iranskog šijizma Komu nije bilo prominentnih klerika koji bi podigli glas protiv odlaska u Siriju, ali također niti jedan nije izdao fetvu kojim bi se poduprijela sirijska vlast i slala pomoć u ljudstvu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
