Što je to smjena režima? To je proces, često politički, ali proces kojeg se može okarakterizirati i kao čin agresije, u kojem vanjska sila, ili sile, utječu - na razne načine - na vlast pojedine, slabije, zemlje, kako bi u toj isto zemlji došlo do promjene vlasti, odnosno kako bi postojeću vlast zamijenila druga, njima politički podobnija.
Postoje razni stupnjevi angažiranosti kada govorimo o ovom procesu. Sila koja kreće u smjenu režima može djelovati krajnje suptilno, recimo financirajući opozicijske medije, nevladine udruge, političke stranke i pokrete, koji bi mogli u konačnici, kroz kraće ili dulje vrijeme, "odraditi posao". Ako to ne daje rezultata onda se može krenuti s većim angažmanom, recimo s direktnim kritikama i napadima na aktualnu vlast, kako bi ista izgubila podršku drugih zemalja, a u konačnici postoje i radikalne opcije uključujući i vojnu intervenciju.
Smjenu režima, odnosno mogućnost provedbe smjene režima, u kontekstu globalne politike, treba stoga gledati kao na oružje. Riječ je o oružju kojeg posjeduju samo najveće sile. U konvencionalnom smislu, primjerice, samo najveće sile posjeduju nuklearno oružje. U nekonvencionalnom smislu pak također samo najveće sile posjeduju "oružje" smjene režima.
Sila koja se odluči na provedbu smjene režima mora biti uistinu snažna, mora raspolagati globalnim utjecajem i mora imati ogroman razgranati medijski aparat jer, a to je iznimno važno, u procesu mora široku javnost uvjeriti u ispravnost svoje nekonvencionalne agresije prema pojedinoj zemlji. Nemoguće je demonizirati pojedinu vlast, pa koliko god ista bila loša, bez ogromne medijske kampanje.
Trenutačno samo jedna zemlja na svijetu raspolaže sa svim instrumentima provedbe smjene režima - SAD. Naime, jedino je SAD u stanju "obilježiti" vlast pojedine zemlje i prikazati je širokoj javnosti kao neprijatelja kojeg ne treba žaliti i kojeg treba eliminirati pod svaku cijenu.
Dakako, to nije proces koji se odvija spontano. Da bi medijska kampanja uistinu bila učinkovita na njoj mora raditi prava vojska medijskih i PR stručnjaka koji moraju jako dobro procijeniti kada udariti, kada balansirati, a kada se nakratko povući - sve da bi efekt na mase bio što autentičniji.
Primjera je zaista mnogo, zadnjih godina naročito. Jedan od zanimljivih je Iran. Naime, dok je SAD prije nekoliko godina bio usredotočen na smjenu režima u Iranu, udaralo se iz svog medijskog oružja. Od vodećih novina do stručnih organizacija, svi su ukazivali na problem ljudskih prava u Iranu. Problemi u Iranu, bez dvojbe, postoje, ali ovdje se ukazivanje nije provodilo zbog neke stvarne brige za iranski narod već kako bi se svjetsku, primarno Zapadnu, javnost senzibiliziralo - drugim riječima, kako bi se Zapadnu javnost dovelo do točke u kojoj ona žali iranski potlačeni naro...
Postoje razni stupnjevi angažiranosti kada govorimo o ovom procesu. Sila koja kreće u smjenu režima može djelovati krajnje suptilno, recimo financirajući opozicijske medije, nevladine udruge, političke stranke i pokrete, koji bi mogli u konačnici, kroz kraće ili dulje vrijeme, "odraditi posao". Ako to ne daje rezultata onda se može krenuti s većim angažmanom, recimo s direktnim kritikama i napadima na aktualnu vlast, kako bi ista izgubila podršku drugih zemalja, a u konačnici postoje i radikalne opcije uključujući i vojnu intervenciju.
Smjenu režima, odnosno mogućnost provedbe smjene režima, u kontekstu globalne politike, treba stoga gledati kao na oružje. Riječ je o oružju kojeg posjeduju samo najveće sile. U konvencionalnom smislu, primjerice, samo najveće sile posjeduju nuklearno oružje. U nekonvencionalnom smislu pak također samo najveće sile posjeduju "oružje" smjene režima.
Sila koja se odluči na provedbu smjene režima mora biti uistinu snažna, mora raspolagati globalnim utjecajem i mora imati ogroman razgranati medijski aparat jer, a to je iznimno važno, u procesu mora široku javnost uvjeriti u ispravnost svoje nekonvencionalne agresije prema pojedinoj zemlji. Nemoguće je demonizirati pojedinu vlast, pa koliko god ista bila loša, bez ogromne medijske kampanje.
Trenutačno samo jedna zemlja na svijetu raspolaže sa svim instrumentima provedbe smjene režima - SAD. Naime, jedino je SAD u stanju "obilježiti" vlast pojedine zemlje i prikazati je širokoj javnosti kao neprijatelja kojeg ne treba žaliti i kojeg treba eliminirati pod svaku cijenu.
Dakako, to nije proces koji se odvija spontano. Da bi medijska kampanja uistinu bila učinkovita na njoj mora raditi prava vojska medijskih i PR stručnjaka koji moraju jako dobro procijeniti kada udariti, kada balansirati, a kada se nakratko povući - sve da bi efekt na mase bio što autentičniji.
Primjera je zaista mnogo, zadnjih godina naročito. Jedan od zanimljivih je Iran. Naime, dok je SAD prije nekoliko godina bio usredotočen na smjenu režima u Iranu, udaralo se iz svog medijskog oružja. Od vodećih novina do stručnih organizacija, svi su ukazivali na problem ljudskih prava u Iranu. Problemi u Iranu, bez dvojbe, postoje, ali ovdje se ukazivanje nije provodilo zbog neke stvarne brige za iranski narod već kako bi se svjetsku, primarno Zapadnu, javnost senzibiliziralo - drugim riječima, kako bi se Zapadnu javnost dovelo do točke u kojoj ona žali iranski potlačeni naro...
