Za vrijeme Hladnog rata SSSR je bio sila koja se intenzivno bavila "izvozom revolucija", drugim riječima utjecaj se širio na način da bi se podupirali (često i novcem i oružjem) svi oni pokreti koji su bili u stanju, ili za koje se procijenilo da bi mogli biti u stanju, svrgnuti postojeću vlast te je zamijeniti novom, odanoj Moskvi, dakako.
Do koje je mjere ta praksa ukaljala imidž socijalizma te mu dala jedno sasvim drugačije, pogrešno, značenje, ne treba posebno ni spominjati. No, kada govorimo o sovjetskom izvozu revolucija zanimljivo je spomenuti kako se na to pitanje osvrnuo upravo aktualni ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme govora pred UN Generalnom Skupštinom. Zapravo je podsjetio na ono što je SSSR radio nekoć te povukao paralelu s onim što SAD radi danas.
Paralela svakako stoji jer SAD, kao i SSSR nekoć, intenzivno radi na izvozu revolucija. Svaka zemlja koja nije podosta ili apsolutno orijentirana prema SAD-u može, a vjerojatno i hoće, postati meta tog izvoza. SAD pak ne vole odveć termin "izvoz revolucija" pa će za sebe reći da izvoze demokraciju. Ne vole odveć ni tu riječ "izvoz", zvuči kao nešto nametnuto, pa će stvar još i dodatno uljepšati tvrdeći kako oni samo "promiču demokraciju".
Lijepe riječi na stranu, u suštinu proces je ostao gotovo isti kao u sovjetsko doba - revolucije se izvoze svim raspoloživim sredstvima, a sredstva se često ne biraju. Ako se "demokratska" revolucija može izvesti mirnim putem, tim bolje. Ako je dovoljno samo novcem potaknuti nekolicinu istaknutih aktivista, odlično - manje gužve, manje krvi i postojan imidž.
Dakako, ako stvar zapne onda se pribjegava drugim sredstvima. Prva stepenica je naoružavanje dojučerašnjih mirnih prosvjednika, onih koji nažalost nisu uspjeli posao odraditi bez sile. Ako pak čak ni to ne uspije, onda uvijek preostaje američka vojska koja će stvar odraditi ogromnom silom.
Što iz toga možemo naučiti? Uviđamo kako postoje tri metode, ili tri faze izvoza moderne revolucije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
