Odlazak najvećeg umjetnika i vizionara našeg doba: David Lynch s lakoćom je otvarao tunele prema mračnim i fantastičnim svjetovima nadomak naše percepcije, ali bio je beskonačno pozitivna osoba, zaljubljen u plavo nebo i zlatno sunce

Kad mu se zdravlje drastično pogoršalo prije nekoliko mjeseci to je već bila neugodna naznaka. Zatim su prije deset dana izbili veliki požari u Los Angelesu. Uskoro se plamen počeo širiti i prema Mullholand Driveu i drugim lokacijama koje je filmski opjevao. Njegova agentica je rekla da se zbog vatre morao evakuirati, ali da je sad na sigurnom. To je bilo prije svega nekoliko dana. Ali neki jezivi osjećaj se provlačio. Svaki pogled na te požare i sliku njegovoj bijega budio je riječi "Vatro, hodaj sa mnom". I pretkazanje je bilo bolno točno. Sinoć po našem vremenu potvrđeno je. Jedan od najvećih umjetnika našeg vremena je mrtav. U 78-oj godini života, svega nekoliko dana prije rođendana (20. siječanj), preminuo je David Lynch.

Jedna stvar je voljeti redatelja i diviti se njegovim filmovima. Jednog Stanleya Kubricka teško je ne obožavati i stalno mu se vraćati. Isto vrijedi i za genij Romana Polanskog. Neku večer iznova sam gledao njegovu adaptaciju romana i predstave "Venera u krznu" iz 2013. i apsolutno je briljantno kako je samo dvoje ljudi smjestio u zatvoreni prostor i unatoč tome učinio film uzbudljivim od prve do zadnje minute. Postoje još deseci i deseci omiljenih filmskih umjetnika koji rade na tom čarobnom platnu, i svi su posebni, talentirani, unikatni. Ali niti jedan nije, niti blizu, bio takva neopisiva sila kao što je bio David Lynch.

Jedan od razloga svakako je taj da je film samo jedan od, skoro pa slučajni medij kroz koji se Lynch izražavao. Bio je umjetnik totalnog obuhvaćanja. Svijet će ga pamtiti po filmovima, ali mogao je svoju posebnu energiju projicirati gdje god je poželio. Njegovi likovni radovi su tuneli u neke druge dimenzije i posebna stanja svijesti. Njegova ljubav prema fotografiji, užitak u uživanju u detaljima koji su samo na prvu odbojni - hrđave tvornice, mistična urbana degradacija... Posebno moramo spomenuti i glazbu. Ako niste slušali Davida Lyncha ostajete zakinuti za jedno prekrasno iskustvo, za najljepši bizarni spoj sirove Americane, njegovog transcendentalnog duha i ljubavi prema počecima rock 'n' rolla 50-ih.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.