Nakon uspješnog glasovanja protiv španjolskog premijera Mariana Rajoya u španjolskom parlamentu (Cortes) čelno mjesto španjolske vlade preuzeo je socijalist Pedro Sanchez, a u Kataloniji je također uspostavljena regionalna vlada pod vlašću Quima Torre. Time je s europske scene otišao još jedan dugogodišnji premijer, koji je Španjolsku vodio od 2011. godine. Ujedno je od 2004. godine predsjednik Narodne stranke (Partido Popular), glavne španjolske konzervativne stranke, a kao ministar je služio u vladi Jose Marije Aznara od 1996. do 2003., gdje je bio i potpredsjednik vlade od 2000. do 2003. godine. Vođa španjolske oporbe bio je od 2004. do 2011. u vrijeme kada je Španjolsku vodio Jose Luis Rodriguez Zapatero. Sada je opet preuzeo tu ulogu.
Rajoyev prvi mandat bio je obilježen španjolskom financijskom krizom i značajnim restrukturiranjem španjolskog financijskog sustava, kao i veliku reformu rada. Financijska kriza vrhunac je spašavanja španjolskog bankovnog sustava u lipnju 2012. Nezaposlenost u Španjolskoj iznosila je 27 posto u 2012., što je dovelo do početnog pada Narodne stranke na biračkim mjestima, što je pogoršalo otkriće niza korupcijskih slučajeva koji su ozbiljno oštetili reputaciju stranke. To je, pored ostalih čimbenika, dovelo do dubokog pomaka u španjolskom partijskom sustavu, uz uspon novih političkih stranaka s lijeve i desne strane: Podemos i Ciudadanos.
Opći izbori za 2015. doveli su do parlamentarnog poslagivanja koje je vrlo teško za formiranje vlasti; kao rezultat toga, Španjolska je bila bez vlade više od šest mjeseci, a novi izbori održani su u lipnju 2016. godine. Rajoy je konačno imenovan premijerom glasovima Ciudadanosa i suzdržavanjem Španjolske socijalističke radničke stranke. Rajoyev drugi mandat obilježen je oporavkom gospodarstva i padom nezaposlenosti, ali s rastućim problemima neizvjesnosti i izazovima stagniranja plaća. Rajoy je nadgledao i španjolsku ustavnu krizu započetu prošle godine, obilježenu katalonskim referendumom o neovisnosti 2017. i katalonskom jednostranom deklaracijom neovisnosti 27. listopada 2017. godine, što je dovelo do nametanja izravne vladavine u Kataloniji.
"Bila mi je čast biti predsjednik vlade ove zemlje i ostaviti ju u boljem stanju nego u vrijeme preuzimanja vlasti", rekao je Mariano Rajoy na posljednjem pojavljivanju španjolskog premijera u madridskom parlamentu. "Želim da moj nasljednik bude sposoban to reći za sebe." Tada je bivši šef vlade napustio svoj ured. Njegova je sudbina odavno bila odlučna. Vođa oporbe Pedro Sanchez je dobio povjerenje većine zastupnika parlamenta s potrebnih 180 glasova. Prethodni dan, dugogodišnji konzervativni šef države odbio je parlamentarnu raspravu o svojoj budućnosti. Razlog glasovanja za nepovjerenje socijalista bio je ogroman koruptivni skandal: godinama je poznato da se članovi konzervativne vladajuće stranke istražuju zbog ilegalnih donacija i korupcije. Prije tjedan dana, Nacionalni kazneni sud osudio je cijelu Narodnu stranku za "institucionalnu korupciju" za koju je Mariano Rajoy, prema mišljenu sudaca, vjerojatno znao. To se dosad nije moglo dokazati.
Ipak, odluka o korupciji bila je dovoljna za ujedinjenje inače suprotstavljenih frakcija u španjolskom nacionalnom parlamentu u njihovu odnosu prema Narodnoj stranci. Do sada prilično neuspješni socijalist Sanchez sada je srušio Rajoya u suradnji s lijevom strankom Podemos, te s baskijskim i katalonskim nacionalistima. Kada je rasprava o glasovanju o povjerenju još tekla, Rajoy je sedam sati sjedio u restoranu nekoliko stotina metara od parlamenta, govoreći zbogom svojim ministrima. Bez dramatičnih gesta, čovjek koji je sedam godina vodio četvrtu najjaču gospodarsku silu Europske unije ostao je vjeran svom stilu do kraja - tvrdoglav, stoik s državničkom ljubaznosti. Nakon toga je čestitao novom premijeru.
"Si, se puede" (da možemo to učiniti), čulo se iz klupe Podemosa. To je slavni slogan nove španjolske ljevice koje je Mariano Rajoy, kao predstavnik "korumpirane kaste", pretvorio u neprijateljsku sliku. Iako je konzervativna Narodna stranka izgubila glasove na nedavnim izborima, dugo je ostala najjača politička snaga u Španjolskoj. Od 2016. Rajoy je vladao bez većine, u manjinskoj vladi. Ali on je uvijek nekako bio uspješan. Do sada. Sanchezov izbor kao novoga premijera kasni je trijumf za španjolsku ljevicu. Ali ista ta ljevica ne može sakriti činjenicu da će se u Španjolskoj stanje u početku malo promijeniti. Socijalist je preuzeo proračun svog prethodnika, kao koncesiju konzervativnim nacionalistima iz Baskije. Gospodarska politika ostaje ista. Ni financijska tržišta niti Europa nisu u brizi: to je bila poruka voditelja socijalista u svom govoru. U međuvremenu, dionice IBEX35, indeksa dionica 35 najvećih španjolskih tvrtki, porasle su. Sanchez je naglasio svoju "neraskidivu vjernost" Europi. Baš kao i njegov prethodnik.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
